Inspiracija za ovaj tekst pojavila sa nakon objavljivanja ličnog bloga jedne nastavnice, bez njene saglasnosti, u tabloidnim novinama.

Nema silnijeg molitvenog obraćanja nego kada majka moli Gospoda Boga za spasenje svoga čeda!

Često se žalimo u životu zbog negativnih stvari koje nam se događaju, zaboravljajući da ništa nije slučajno i da sve ima svoju svrhu.

Putem redakcijske pošte do nas je došao pisani sastav iz srpskog jezika jednog šesnaestogodišnjaka, učenika trećeg razreda srednje ugostiteljske škole na temu „Stojim po strani i posmatram“.

Jednog dana, u jednoj školi, učitelj je na tabli napisao sledeće:

U djetinjstvu smo prisiljeni opraštati. Na primjer, kada vam je dječak iz susjedstva uzeo igračku, on je bio prisiljen ispričati se, a vi biste mu tada morali oprostiti.