Prošlo je 150 godina otkako je Lav Tolstoj uzeo olovku i papir i počeo pisati svoj epski roman Rat i mir. Dok većina ljudi misli o njemu kao o jednom od najvećih pisaca 19. stoljeća, malo je poznato da je on bio jedan od najradikalnijih društvenih i političkih mislilaca. Tijekom dugog života 1828-1910, Tolstoj je postupno odbijao uvjerenja svoje aristokratske okoline i prigrlio je nekonvencionalni svjetonazor koji je šokirao njegove poznanike. Tragom njegove osobne transformacije on nudi neke mudre – i iznenađujuće – lekcije o tome kako bismo trebali izraziti umjetnost života danas.
Tolstoj se rodio kao pripadnik ruskog plemstva. Njegova je obitelj imala posjed i vlasništvo nad stotinama kmetova. U mladosti, mladi grof je bio razuzdan i razvratan, i znao je proigrati bogatstvo na kartama. Kako je priznao u knjizi Ispovjedi: “Ubijao sam ljude u ratu i izazivao na dvoboj kako bi ih ubio. Gubio sam na kartama, trošio cijelo bogatstvo jednog seljaka, osuđivao ih na kazne, živio lakomisleno, i varao ljude. Laganje, krađa, preljub svih vrsta, pijanstvo, nasilje, ubojstva – ne postoji zločin koji nisam počinio, i unatoč tome su ljudi hvalili moje ponašanje i moji suvremenici su smatrali da sam relativno moralan čovjek. Tako sam živio čitavih deset godina.”
Pa kako je Tolstoj uspio nešto naučiti iz ovakvog dekadentnog načina života? I kako bi njegov put mogao nama pomoći da ponovno razmotrimo vlastiti svjetonazor?
Lekcija 1: Biti otvorenog uma
Jedno od područja u kojem je Tolstoj bio nenadmašan je sposobnost i spremnost da promijeni svoje misli na temelju novih iskustava. Tu je vještinu počeo njegovati 1850., kada je bio vojni časnik. Tolstoj se borio u krvavoj bitci kod Sevastopola tijekom Krimskog rata, i to strašno iskustvo ga je pretvorilo od običnog vojnika u mirotvorca. Odlučujući događaj se dogodio 1857. godine, kada je prisustvovao javnoj egzekuciji giljotinom u Parizu. Nikada nije zaboravio kako je nekoliko odsječenih glava popadalo u kutiju. To ga je uvjerilo da su država i njezini zakoni u biti ne samo brutalni, već i postoje da bi zaštitili interese bogatih i moćnih. Pisao je prijatelju: “Istina je da je država stvorila zavjeru ne samo da iskorištava, već i da pokvari vlastite građane … Ubuduće neću nikada više služiti nikakvoj vladi, bilo gdje.” Tolstoj je bio na putu da postane anarhist. Njegove kritike carskog režima u Rusiji su postale toliko glasne da ga je samo njegova književna slava spasila od zatvora. Tolstoj bi nas prvi potaknuo da se upitamo o temeljnim vjerovanjima i dogmama uz koje smo odgajani.
Lekcija 2: Prakticirajte suosjećanje
Tolstoj je bio jedan od velikih istraživača suosjećanja u 19. stoljeću, prikazujući neobičnu želju da se poistovjeti s ljudima čiji su životi bili toliko različiti od njegovog. Nakon oslobođenja kmetova 1861., a pod utjecajem rastućeg pokreta diljem Rusije koji je veličao vrline seljaštva, Tolstoj je ne samo usvojio tradicionalnu seljačku odjeću, već je i radio zajedno s radnicima na njegovom imanju, orao je polja i popravljao njihove domove vlastitim rukama. Za velikaša, takav je način života bio vrijedan divljenja. Iako pomalo prožet paternalizmom, Tolstoj je uživao u društvu seljaka i svjesno počeo izbjegavati književnu i aristokratsku elitu u gradovima. Također je osnovao eksperimentalnu školu za djecu seljaka na temelju libertarijanskih i egalitarijanskih ideja Rousseaua i Proudhona, gdje je i sam podučavao. Za razliku od mnogih svojih kolega aristokrata koji su riječima podržavali solidarnost sa seljacima, Tolstoj je vjerovao da nikada ne možete razumjeti njihov život, ako ga i sami ne okusite.
Lekcija 3: Napravite razliku
Za književnika iz visoke klase, Tolstoj je napravio značajan napor da poduzme praktične mjere za ublažavanje tuđe patnje. Njegova predanost seljaštvu nije bila nigdje više očita do u pomoći za vrijeme velike gladi. Nakon problema u poljoprivredi 1873., Tolstoj je odlučio prestati pisati Anu Karenjinu na godinu dana da bi organizirao pomoć za gladne, i kako je napisao svojoj rodbini: “Ne mogu se otrgnuti od živih bića i gubiti vrijeme sa zamišljenim likovima.” Njegovi prijatelji i obitelj su mislili da je poludio i da jedan od najboljih pisaca na svijetu ostavlja svoje genijalno djelo po strani. No, Tolstoj je bio nepopustljiv. On je to učinio opet nakon gladi tijekom 1891., a zajedno s ostalim članovima obitelji je proveo sljedeće dvije godine skupljajući novac iz cijelog svijeta i radeći u javnoj kuhinji. Možete li danas zamisliti autora bestselera kako zanemaruje svoju najnoviju knjigu i posvećuje se humanitarnom radu pune dvije godine ?
Lekcija 4: Usavršite umjetnosti jednostavnog života
Jedan od Tolstojevih najvećih darova – i izvor muka – bila je njegov ovisnosti o pitanju smisla života. On se nikada nije prestao pitati zašto i kako bi trebali živjeti, i koji je smisao svog njegovog novca i slave. U kasnim 1870-im, ne mogavši naći odgovor na ta pitanja, mentalno se slomio i bio je na rubu samoubojstva. No, nakon što je proučio njemačkog filozofa Schopenhauera, budističke tekstove i Bibliju, on je prihvatio revolucionarni sustav kršćanstva kojem odbacuje sve organizirane religije, uključujući i pravoslavnu crkvu u kojoj je odrastao i okrenuo se prema životu duhovne i materijalne strogosti. Odustao je od pića i pušenja i postao je vegetarijanac. On je također inspirirao stvaranje utopijskih zajednica sa jednostavnim, samodostatnim životom, gdje je postojalo zajedničko vlasništvo. Ove “Tolstojeve“ zajednice su se proširile diljem svijeta i vodile su Gandhija kada je osnovao ašram 1910. godine nazvavši ga Tolstojevom farmom.
Lekcija 5: Čuvajte se proturječnosti
Tolstojev novi, jednostavniji život nije bio bez svojih problema i proturječja. Osim činjenice da je on propovijedao univerzalnu ljubav, stalno se borio sa svojom suprugom, jer apostol jednakosti nikada nije bio u mogućnosti da u potpunosti napustiti svoje bogatstvo i povlašteni način života, i živio je do starosti u velikoj kući sa slugama. Kad je razmatrao ideju da daruju svoje imanje seljacima, njegova supruga i djeca su bili bijesni, i on je na kraju popustio. No, u ranim 1890-ih je uspio protiv njihove volje nagovoriti ih da se odrekne autorskih prava na veliki dio njegovih književnih djela, i to je bilo pravo bogatstvo. U svojim posljednjim godinama, kada su pisci i novinari dolazili odati počast starini sa dugom sijedom bradom, uvijek su bili iznenađeni kada bi pronašli najpoznatijeg svjetskog autora da cijepa drva s radnicima ili šiva vlastite čizme. S obzirom na povlašteni život u kojem se Tolstoj rodio, njegova osobna transformacija, iako ne potpuna, i dalje zaslužuje naše poštovanje.
Lekcija 6: Proširite svoj društveni krug
Najbitnija pouka od Tolstoja je da slijedimo njegov primjer i priznamo da je najbolji način da se preispitaju naše uobraženosti i predrasude i razvijemo nov način gledanja na svijet, jeste da se okružite s ljudima čiji se stavovi i životni stilovi razlikuju od naših. Zato se i prestao družiti sa ljudima u Moskvi i toliko je vremena proveo s radnicima na zemlji. U Uskrsnuću, Tolstoj je istaknuo da većina ljudi, bilo da su bogati biznismeni, moćni političari ili obični lopovi, prihvaćaju svoja vjerovanja i način života da su moralna i ispravna. “Kako bi se njihov pogled na život održao”, napisao je, “ti se ljudi instinktivno druže sa osobama koje dijele slična razmišljanja i viđenja života i pronalaze svoje mjesto u njemu.”
Ako želimo propitati vlastita uvjerenja i ideale, moramo slijediti primjer Tolstoja, provoditi vrijeme s ljudima čije su vrijednosti i svakodnevna iskustva u kontrastu s našim iskustvima. Naš zadatak mora biti da putujemo izvan poznatog kruga.
Roman Krznaric je australski pisac i suosnivač The School of Life u Londonu. Ovaj članak je dio njegove nove knjige, How Should We Live? Great Ideas from the Past for Everyday Life.
(KutakNet)