Prva rekreativna nastava: Kada je pravo vreme?

Roditelji često nisu sigurni kada je njihovo dete spremno da prvi put ode na put bez njih. Neka deca već posle treće godine mogu da se odvoje od mame i tate, dok druga to ne mogu ni na početku škole.

Psiholozi ističu da bi svaki roditelj trebalo da bude u stanju da proceni da li je njegovo dete spremno da ide samo, kao i da dobro pripremi i dete i sebe na višednevno odvajanje.

- Dete od četvrte godine postaje samostalnije i lakše prihvata odvajanje od roditelja, ali to je sve individualno. Prvi znak da je spremno jeste da samo kaže da želi da ide sa drugarima. Deca koja se pre nisu odvajala od roditelja nisu u stanju da zamisle takvu situaciju. Zato im dobro objasnite šta ga tamo očekuje. Rekreativna nastava nije samo zabava sa drugarima i igranje, već i noći bez roditelja i ustaljenih navika, uz nove obaveze - kaže psiholog Branka Tišma.

 Pakovanje

Trenerka i patike za šetnju su neizostavni deo svake dečje putne torbe. Objasnite detetu šta da radi sa prljavim stvarima. Važno je da ostavite i malo praznog prostora, jer u povratku će dete morati da se pakuje samo. Ne zaboravite da detetu pošaljete i lekove za slučaj da se razboli, kao i pribor za ličnu higijenu. Ukoliko dete već pije neke lekove, ili je na nešto alergično, morate o tome obavestiti učiteljicu. Nemojte se oslanjati na dete da ono vodi računa o tome.

Mnogi roditelji ne žele da puste dete na rekreativnu nastavu plašeći se da će im se ono vratiti bolesno, jer tamo neće biti nikoga da ga ušuškava u krevetu ili da pazi da li se oznojilo pa da se presvuče... Međutim, suština i nije u tome da dete za sedam dana, koliko obično traje rekreativna nastava, umesto učiteljice dobije drugu mamu, već da se uči samostalnosti i snalaženju bez roditeljskog nadzora. Ono će tamo steći nova iskustva, zbližiti se sa drugovima na nov način. Zato nemojte vi odbijati rekreativnu nastavu ukoliko je ne odbija dete.


Koliko god je moguće, držite svoje emocije pod kontrolom. Ne pokazujte strah ili preveliku zabrinutost. Ako se vi ponašate kao da ga šaljete u neku veliku neizvesnost i puni ste strahova i dete će biti unapred uplašeno. Puno razgovarajte o tome šta ga tamo očekuje, a vi ga podsetite šta treba da radi u slučaju da se zbog nečega oseti loše ili tužno. Vrlo je važno detetu objasniti da mora da sluša vaspitačicu, odnosno učiteljicu, da brine o svojim stvarima, kome da se obrati ukoliko ima problem. U dogovoru sa učiteljicom treba tačno definisati vreme pozivanja deteta telefonom. Nije dobra ideja zvati uveče pred spavanje, jer su tada umorni i razdražljivi.


- Dovoljno je da se jednom dnevno čujete sa vaspitačem, a dete možete tražiti na telefon svaki drugi ili treći dan. Ovo naročito važi za decu predškolskog uzrasta i mlađe, jer ona nemaju pojam o vremenu, tako da odsustvo telefonskih razgovora sa roditeljima neće ni primetiti. Kada se čujete sa detetom, pokušajte da više slušate nego pitate. Važnije je da saznate kako se oseća, da li je zadovoljno, nego šta tačno ima za ručak. Kada se čujete, nemojte sebi dozvoljavati da pokazujete kako umirete od brige, već budite optimistični i vedri - savetuje Tišma.

Šta kada dete odbije da ide?
U prvom i drugom razredu dečje odbijanje da ode na sedam dana bez vas se može tolerisati i dečja želja ispuniti, posebno ukoliko bi to bilo vaše prvo međusobno odvajanje. Međutim, ukoliko dete pokazuje odbijanje i u sledećim razredima, važno je da razumete zašto to čini. Najčešći razlog je emotivna vezanost za roditelje. Kako bi ga osamostalili, pokušajte da ga što više upućujete na društvo vršnjaka. Ne uskačite u rešavanje njegovih konflikata, osim u slučajevima nasilja.

(KutakNet)

 

 

Share this article