Slučajni prolaznik, igrom sudbine stručnjak za reklamu, koji je tuda prolazio, zaustavio se i primeti da se u šeširu nalazi samo nekoliko metalnih novčića.
Sagnuo se da bi mu pružio novac, a zatim je, bez pitanja za dopuštenje, uzeo karton, okrenuo ga ispisavši novi natpis.
Tokom popodneva, isti slučajni prolaznik se vratio do slepog čoveka i video kako je sada njegov šešir pun novčića i novčanica.
Slepi prosjak, prepoznajući ga po koraku, upita ga nije li on bio taj koji je nešto napisao na kartonu i šta je to što je napisao.
Na to je prolaznik odgovorio: “Nisam napisao neistinu…, samo sam napisao tvoju poruku na drugačiji način“, nasmešio se i izgubio u gužvi.
I tako slepi čovek nije saznao da je natpis jednostavno glasio:
“Danas je proleće… a ja ga ne mogu videti.“
(Promeni strategiju kada se oko tebe sve naopako kreće i videćeš da će se pre ili kasnije okrenuti na bolje.
Za sve osobe čiji je osmeh taj koji čini boljim ovaj svet.)
(Nepoznat autor)