HODOČAŠĆE Osam dana pešačenja do Ostroga

Dugogodišnju želju da pešice pređu put od Kosovske Mitrovice do manastira Ostrog dvojica drugova Slavko Maksimović (29) iz Kosovske Mitrovice i Aleksandar Nedeljković (28) iz Banjske kod Zvečana su konačno ostvarili. Put dug 320 kilometara prešli su za samo osam dana i 28. avgusta, na praznik, Veliku Gospojinu, stigli u svetinju Svetog Vasilija Ostroškog.

- Želja postoji već godinama, ali mi je poslednjih meseci to sve više bilo u mislima. Predložio sam Slavku koji je bez razmišljanja prihvatio i o svemu smo se brzo dogovorili. Pripreme su trajale kratko, jer smo od samog početka verovali da ćemo uz Božiju pomoć i zaštitu Svetog Vasilija stići do cilja - započinje priču za "Novosti" Aleksandar Nedeljković.

Na put samospoznaje i oboženja krenuli su opremljeni šatorom, rezervnim patikama, odećom i najosnovnijim potrepštinama u rancima čija je težina prelazila 30 kilograma. Prva stanica bila je nadomak administrativnog prelaza Brnjak, gde su u šatoru prenoćili, a onda ranom zorom nastavili dalje.

 

- Prelazili smo u proseku po 40 kilometara. Ustajali smo u četiri sata i uz povremene pauze za odmor i obroke pešačili sve do mraka. Bilo je poteškoća, ali smo bodrili jedan drugog i uspevali da prevaziđemo sve nedaće, kojih na svu sreću nije bilo mnogo. Gotovo svakodnevno smo se pitali da li u rancu imamo nešto suvišno što smo poneli, ali na to pitanje i danas nemamo odgovor - govore kroz osmeh ovi veseli mladići, na koje su ponosni svi koji ih poznaju.

Umor i povrede od žuljeva nadjačao je utisak o dobroti ljudi koje su tokom puta upoznali.

- U Rožaju nas je primio jedan čovek i pustio da prespavamo, jer je padala jaka kiša. Ispred motela "Lokva" upoznali smo Velička Osmajlića iz Berana koji nam je ustupio svoju toplu sobu, poslužio svoju večeru, a on otišao gladan da spava u hladnu sobu. U znak zahvalnosti poklonili smo mu ikonu iz manastira Banjska. Posebno dragi i gostoprimljivi bili su u domu Igora Ćirovića, u selu Kralje nadomak Andrijevice. Pored tople postelje i bogate večere doživeli smo i posebno poštovanje koje su nam Igor i njegovi ukućani iskazali. U znak zahvalnosti poklonio sam mu nož koji smo poneli za naše potrebe, a u njegovom oku zaiskrila je suza - kaže Slavko i još jednom zahvaljuje svima koji su im na bilo koji način pomogli da ovo svoje prvo hodočašće sa uspehom okončaju.

 *Aleksandar i Slavko u trenucima odmora

- Poslednjeg dana smo ostali bez vode i kilometrima išli nadajući se da ćemo da naiđemo na neki izvor. Posle nekoliko sati pešačenja ispred nas se ukazao natpis na kojem je pisalo "voda" i strelica kuda treba ići do nje. Krenuli smo, pratili uputstva, ali je izvor presušio. Mislili smo da nećemo moći dalje jer smo već bili na kraju snage. Neka čudna volja povela nas je napred, a nedugo zatim ispred nas, gotovo niotkuda, stvorila se seoska prodavnica. Na stolu ispred radnje sveže ubrane šljive i hladna izvorska voda. Uzaludno smo tražili nekog kome ćemo se obratiti za dozvolu da se poslužimo, pa smo to učinili bez dozvole, a novac smo ostavili u činiji u kojoj su bile šljive. To nam je povratilo snagu i okrepilo nas - prepričavaju za naš list Slavko i Aco.

Poduhvat svojih drugova sa velikom radošću primili su oni sa kojima provode najviše vremena. U prostorijama Kulturnog skloništa "Bes(i)misao" priređen im je doček, a oni su se svima zahvalili ikonicama i suvenirama iz ostroške svetinje.

MOLITVA

IAKO nisu planirali, Slavko i Aleksandar stigli su u manastir Ostrog na Veliku Gospojinu, a njihov poduhvat sa oduševljenjem su prihvatili i monasi iz ove svetinje. Nakon okrepljenja, proveli su ih do moštiju Svetog Vasilija Ostroškog, gde im je pročitana molitva.

SVUDA PODRŠKA

VODU, hranu, podršku, ali i savete kuda i kako dalje dobijali su kažu, gotovo na svakom mestu. Posebno su ljudi bili oduševljeni kada kažu da dolaze sa Kosova i Metohije. Veruju da su dobijali neku čudnu moć koja ih je vukla da idu napred i kad je bilo najteže.

(Izvor: novosti.rs / Ivan Radulović)

Share this article