MUDRE MISLI: Pouke koje nam je ostavio patrijarh Pavle nam pomažu da budemo bolji hrišćani

Patrijarh srpski gospodin Pavle nas je napustio 15. novembra 2009. godine. Zbog njegove skromnosti i istinoljubivosti, mnogi su ga smatrali svecem koji hoda. Njegove reči, dela i mudre poruke ostaće  urezane u mnogim srcima kao neprocenjiv dar koji je on dao našem narodu.

Ustajao je vrlo rano, živeo u potpunosti po Jevanđelju, i u skladu sa onim što je govorio.
Nije koristio televizor, ni radio, niti je čitao novine, znajući da su “prilike takve da će ono što je od važnosti doći i do njega”.
Umeo je sve sam da popravi, bilo da su to cipele, naočare, roletne. Sam je kuvao, šio i inijedan fizički posao mu nije bio ni stran ni težak.
Često bi iz Patrijaršije odlazio da se i ne javi, kako bi bez pratnje obavio sve što je trebalo.
Uzrečica mu je bila: “Bog te video…”

  • Obavezni smo i u najtežoj situaciji da postupamo kao ljudi i nema tog interesa, ni nacionalnog ni pojedinačnog, koji bi nam mogao biti izgovor da budemo neljudi.
  • Ne znate vi, deco moja, šta znači glad i koliko je dece širom sveta gladno, a mi bacamo hleb pored stola i u kontejnere. Nekima one predstavljaju život i nadu, a mi ih se tako lako odričemo. Setite se svaki put gladne dece širom Afrike i sveta kada vidite mrvice pored stola.
  • Proćiće sve, ali duša, obraz i ono što je dobro ostaje zauvek.
  • Ljubav je najviša vrlina. Sve što čovek deli sa drugima smanjuje se, osim ljubavi. Što je više dajete, više je imate.
  • Ne zaboravimo nikada da je zlo uvek kratkog veka i samo naizgled uspešno i blistavo. Zato na zlu, lukavstvu, prevari, ne treba zasnivati ništa, pogotovo ne život.
  • Ne branimo se od tuđeg zla, zlom u sebi.
  • Čuvajmo se od neljudi, ali se još više čuvajmo da mi ne postanemo neljudi.
  • Kad se čovek rodi, ceo svet se raduje, a samo on plače. Ali treba da živi tako da, kad umre, ceo svet plače, a samo on se raduje.
  • Nije nesreća što mi imamo suprotna gledišta, jer se stvar mora sagledati sa više strana. Ali često kod nas dolazi do onog što nije razlika u mišljenju. Toga se moramo osloboditi. Ako budemo tolerantniji, onda ćemo moći da shvatimo i to gledište drugoga. Ne da ga usvojimo ako nije dobro, ali da ga shvatimo da ne dođe do mržnje i ovog što nas cepa i deli.
  • I sebi i drugima kažem: mene može da ponižava ko god hoće, al’ da me ponizi nema čoveka na ovom svetu, sem jednog, a to sam ja. Kad to zna čovek ima stabilnost.
  • Nema čoveka bez greha, niti bez dobrog dela.
  • Mudrost bez dobrote prelazi u zloću, a bezazlenost bez mudrosti prelazi u glupost.
  • Ima velike sirotinje među našom decom, kojoj, sem para, roditelji ništa nisu mogli dati.
  • Čovek ne može da bira vreme u kojem će se roditi i živeti; od njega ne zavisi ni od kojih roditelja, ni od kog naroda će se roditi, ali od njega zavisi kako će on postupati u datom vremenu: da li kao čovek ili kao nečovek, bez obzira na to u kom narodu i od kojih roditelja.
  • Bog nas je stvorio ljudima i traži od nas da to i budemo. Nema takvih vremena u kojima to ne bi mogli biti i ne bi bili dužni da to budemo.
  • Kada bi se svi držali ljubavi, ova zemlja bi bila raj. Ali kad bi se svi držali bar onog što je malo manje od ljubavi – jer, ljubav je veza savršenstva – kada bi se makar držali principa „što želite sebi, to činite drugima; što ne želite sebi, to ne činite drugima“, onda bi zemlja, ako ne bi postala baš raj, bila blizu raja.
  • Vreme je jedno trajanje koje ima prošlost, sadašnjost i budućnost. Ali prošlosti kao vremena nema. Ima ostataka od prošlosti. Budućnosti takođe nema, ona će biti. A šta ima? Ima samo sadašnjost. Ta kategorija vremena ne odnosi se na Boga. Na Njega se odnosi večnost. A večnost je stalna sadašnjost. Nema ni prošlosti ni budućnosti.
  • Kad se čovek rodi, ceo svet se raduje, a samo on plače. Ali treba da živi tako da, kad umre, ceo svet plače, a samo on se raduje.

KutakNet

 

Share this article