Ljubavna poruka upućena devojci koja se leči u Turskoj, čeka operaciju i čiji je život ozbiljno ugrožen

Pismo koje je svojoj bivšoj devojci Nizami Čamo napisao Amel Velić, rasplakaće i najtvrđa srca.

Amel je svoju bezgraničnu ljubav pretočio u reči i ovu ljubavnu poruku poslao devojci koja se leči u Turskoj i čeka na operaciju.

Draga Nizama,
Ovo je trenutak kad želiš da napišeš nešto, a prsti ti se koče. Počneš, a more tuge i bola u obliku suza umiše moje lice. Sećam se dana kad smo bili jedna duša, a dva tela. Onaj tvoj osmeh, ono moje "čupavo", ono nemirno dete u tebi koje ne želi da odraste. Svaku noć koju si me budna dočekala dok sam s posla žurio tebi. Tvoj poziv: Čoeku, kad ćeš kući? Stalo je. Vreme. Ljudi. Vetar. Kiša. Oluja. Stade sve... Život nas udari mačem sudbine, i zauvijek rastavi.

Rekao sam ti kad sam ti bio u poseti u bolnici, da jednostavno tebe ne mogu preboleti, jer kad si ti u pitanju zaborav ne postoji. Samo se navikneš. Kad se dvoje rastanu, to nije kraj. Ne računa se ljubavi moja s kim šetaš, pored koga se budiš, s kim te pamte drugi. Računa se samo, koga se ti setiš kad pogledaš pored sebe dok ti srce ludački skače u grudima. Ranjeno i povređeno...ali jako. Kao ti. Otišla si u Tursku, s božijom voljom. Uz Alahovu pomoć, prohodaćeš ti opet.

Učiniću sve da i dalje hodaš putem života, da trčiš ispred mene kao nekad kad sam te ganjao, pa kad te stignem, zagrlim i poljubim. Nije me stid. Prosiću. Prodaću sve što imam. Opljačkaću banku. Halal bilo doživotna robija, al' ti ćeš i dalje trčati i hodati svojim nogama, makar tvoj nijedan korak ne bio na putu koji vodi meni. Ni smrt ne znači kraj. Ljubav živi večno. Znam da i ti kao i ja često mislima odemo na grob naše ljubavi koju živu sahranismo, i ona ruža koja je bila najlepše dugine boje, na mezaru prkosno stoji uprkos kišama i olujnim vetrovima. Simbolizuje našu ljubav. Mnogi su krivi za naš rastanak, al' verujem u Svevišnjeg da ćemo na ahiretu biti skupa. Zajedno s našom bebom, čije rođenje nismo dočekali.

Znam da si me najviše terala od sebe jer si znala da zbog šećera ne možeš imati dece. A znaš koliko žudim za tim da budem otac. Ali, ni zbog toga te ne bih ostavio. Ti si bila dete koje nam Gospodar nije podario. U tebi sam imao sve. Sećaš se klupe na Vrelu Bosne gde smo bili bezbrižni? Odvedem te tamo često, u svom srcu. Sedim i gledam. Vidim te. Nemaš pojma kako mi je lepo s tobom. Ne odustaj nesuđena ljubavi, bori se. Ti si moja dženetska hurija. Ona večna. Ako odem gore pre, spremiću ti večni dom i večnu ljubav. Gore bebo nema igli, bolnica, doktora, suza. Samo mir i ljubav.

Ne odustaj bebo. Izdrži. U inat sebi! Ti si moj fajter. Ovaj dunjaluk je za tebe borilačka arena. Pobedićeš jednog dana. Dići pehar u inat svima. Pleši bebo. Kao prelepa polarna svetlost Aurora Borealis koja na nebeskom svodu pleše svoj najlepši ples uprkos sili zemljine teže koja svim silama pokušava da je privuče sebi i zauvek prekrije bojom tame. Velikim Bogom se kunem, ako ti amputiraju nogu, i ja ću svoju. Mi smo isti, samo živimo u pogrešno vreme na pogrešnom mestu.

Kad god ti teško bude, kad ti srce zatreperi, samo se sjeti mene i odmah ću biti tu. Tu u tvojim mislima. Nek' mi se smeju u komentarima, neka hrane ego. Ne znaju ljudi tajnu srca moga i ko bi shvatio osim Boga? Pleši bebo, uz melodiju srca moga. Peva ti, iako si kilometrima daleko, znam da ga čuješ. Duša nebu, telo zemlji, srce tebi. Volim te, tvoj Amel Velić.

(KutakNet)

 

 

Share this article