U tom “letećem cirkusu” postojao je jedan čovjek najluđi od svih. Nije ga bilo briga za komentare njegovih najbližih, on je i svoj život i bolid vozio po pravilu “gas do daske”. Možda i najveći šampion u istoriji Formule 1, genijalni ludak, doktor za brzine - Niki Lauda.
U vrijeme svoje najveće slave ovaj austrijski vozač je svoj život podredio brzini, život koji je živio od utrke do utrke.
Priče o velikim šampionima obično kreću onim slijedom: rođeni su kao siromašni, nisu imali uslove, sport im je bio jedini izlaz, sve su sami napravili … Za Niki Laudu je važila jedino ova posljednja konstatacija. Rođen je u porodici bogatog biznismena, njegov djed se bavio istim poslom i od njega se očekivalo da nastavi tim putem.
Kada je odlučio da se oproba u Formuli 1, od porodice je dobio ovakav (ultimativni) odgovor: “Zaboravi na Formulu 1. Tvoj posao je da se baviš porodičnim biznisom, onako kako se bavio tvoj djed, a kasnije i tvoj otac. Formula 1 ne dolazi u obzir.”
“Uredu onda. Ne prihvatam ponudu. Zaboravite na porodični posao, ne morate mi pomoći. Uspjet ću sam. Samo zapamtite jedno, kada postanem svjetski šampion, nemojte me tražiti. Tada neću biti vaš sin, vaš unuk, niti ću biti neko ko vas poznaje”, odgovorio je Niki svojoj porodici i napustio rodnu kuću u Beču.
Pošto je svoj naum odlučio sprovesti u djelo, morao je pronaći izvor finansiranja. Otišao je do Raiffeisen banke u Beču kako bi podigao kredit te tim novcem sebi kupio mjesto u nekom F1 timu. Uspio je postati vozač tima March, međutim ta skromna ekipa je čini se bila osuđena na propast. Ali Lauda nije. Ponovo je uzeo kredit i pronašao svoje mjestu u timu BRM. Tu ga je zatekla puno bolja situacija, ali njihov bolid jednostavno nije imao dobre performanse. Niki je, kao dobar poznavalac automehanike, uspio sa svojim mehaničarima malo popraviti stvari, bolid je napredovao za čak 2 sekunde po krugu, ali to nije bilo dovoljno za neki ozbiljniji rezultat.
U tom trenutku, na leđima je imao 2 kredita i 2 loše sezone iza sebe. Bili su to teški trenuci, čak je pomišljao i na samoubistvo. Srećom, desila se pomalo neočekivana prekretnica. Naime, njegov kolega iz tima je potpisao za Ferrari.
Taj vozač je bio Clay Regazzoni. On je rekao Enzu Ferrariju da je Lauda najbolji vozač kojeg je upoznao te da bi mu se itekako isplatilo da ga dovede u tim. Tako je na kraju i bilo, Lauda je potpisao za najpopularniji tim Formule 1, usput skinuvši sa leđa i breme kredita koje je imao.
Samo godinu dana nakon dolaska u Ferrari, Lauda je osvojio svoju prvu titulu svjetskog šampiona. Nekako u to vrijeme pojavio se i njegov najveći rival, Englez James Hunt, koji je potpisao za McLaren. Za Hunta su govorili da je bio poput neke divlje varijante Niki Laude. Taj je vozio beskompromisno, ne samo rizikujući već uglavnom i ne razmišljajući previše šta bi mu se moglo desiti na stazi. Živio je od danas do sutra, bukvalno.
A onda je došao 1. avgust 1976. i utrka u Nürburgringu, jednoj od najopasnijih staza na svijetu. Iako je Lauda u kvalifikacijama imao najbolje vrijeme, savjetovao je ostale vozače da se trka odgodi jer su uslovi na stazi bili na granici regularnosti – padala je kiša i vidljivost je bila jako loša. Ali trka je ipak krenula. U jednoj krivini Lauda je izgubio kontrolu i udario u zaštitnu ogradu.
Lice mu je bilo prekriveno opekotinama, a pluća su mu stradala zbog udisanja otrovnih plinova. Pravo je čudo kako je uopšte preživio. Uprkos teškim povredama glave, Lauda se na stazu vraća nakon samo 6 sedmica. Niko nije vjerovao da se odlučio vratiti tako brzo. Čini se da je rivalstvo sa Huntom bilo jače od svih bolova koje je njegovo tijelo u tom trenutku trpilo. Niki Lauda je na toj utrci osvojio četvrto mjesto, što su svi navijači doživjeli kao najveću pobjedu ikada.
“Na stazi, James Hunt je bio izuzetan protivnik. U F1 postoje dobri i loši vozači, ali i postoje oni specijalno talentovani koje je bilo veoma teško pobijediti. James Hunt je bio jedan od njih. Mnogo smo imali poštovanja jedan prema drugom. U tim danima, sjediti u takvim bolidima i voziti preko 300 kilometara na sat, a ako samo jedan od nas napravi malu grešku, značilo je da će neko poginuti. Hunt je bio vozač kojeg nisi mogao proučavati. Žao mi je što više nije s nama, jer znam kako bi uživao kada bi pogledao ovaj film o nama”, rekao je Niki Lauda na premijeri filma “Rush” koji na najbolji mogući način opisuje veliko rivalstvo koje su imali Hunt i Lauda.
Posljednja utrka za VN Japana je odlučivala novog šampiona. Sve je bilo jasno. Ako Lauda ne završi utrku, a Hunt bude među prva tri takmičara, Britanac je novi šampion svijeta. Niki Lauda je nakon samo dva kruga odustao, iako mu se Ferrari nije pokvario. Svojim konstruktorima je rekao:
“Odustao sam jer sam procijenio da nisam sposoban da u ovim okolnostima vozim ovu utrku. Uopće nisam vidio gdje vozim, jer je voda konstantno ulazila u moje oči, a s obzirom da me rane još uvijek peku, to mi je predstavljalo problem. Nisam želio ovaj put da rizikujem”, rekao je Lauda.
James Hunt je osvojio titulu prvaka svijeta, ali nikada više to nije ponovio. Naredne godine titulu je osvojio Niki Lauda, a nešto kasnije i još jednu. Hunt se penzionisao i otišao je u TV voditelje. James Hunt je umro u 45. godini života kada je tokom spavanja pretrpio srčani udar.
Niki Lauda je kasnije napisao nekoliko knjiga, a godinama nakon okončanja svoje karijere je radio ponovo u Formuli 1. Prešao je put od čovjeka kojeg se odrekla rođena porodica, koji je podizao kredite kako bi sebi kupovao mjesta u timovima F1, pa do svjetskog šampiona i jednog od najvećih vozača u historiji Formule 1.
[youtube height="577" width="770" align="left|right|none"]https://www.youtube.com/watch?v=PYgjRTWhWi8[/youtube]
(Izvor: novi.ba)