Hladni zimski dani propaćeni snegom osim dečije radosti i čarolije donose i ne tako lepe uslove za napuštene životinje,lutalice, ali i one na lancu.
Veliki broj pasa, nakon što porastu i dosade svojim vlasnicima, završe na nekoliko metara lanca gde žive svoj tužni život. Iako je to dovoljno tužno, još tužnije scene nas očekuju u ovom periodu godine kada se na to i smrzavaju.
*Foto: Stefan Kojić
Pas koji boravi napolju, u stanju je da se aklimatizuje na niske temperature, ali podrazumeva se da ima obezbeđeno sklonište.
Kućica za psa mora da postoji i mora biti adekvatno termički izolovana.
*Foto: Printscreen/facebook
Dimenzije kuće treba da budu takve, da pas ima dovoljno mesta da ustane i okrene se, ne više, kako bi je zagrejalo sopstvenim telom, a potrebno je staviti mu podlogu od stiropora i slame, kao i toplo ćebe. Kućica mora biti tako napravljena i smeštena da vetar ne duva direktno na psa, a najbolje je da vrata budu sa strane.
Ako ovo zvuči isuviše komplikovano ili vlasniku ostavlja nedoumicu da će se pas prehladiti, jednostavno rešenje je pustiti mezimca u svoj dom kako bi prespavao na toplom.
Slika nemačkog ovčara iz Zaječara od prošle zime kako na lancu leži u snegu bez kućice, prikaz je tužne sudbine velikog broja pasa koje moramo smanjiti.
Organizovane su brojne akcije pravljenja kućica za pse od strane gradjana u nameri da se bar na neki način pomgne lutalicama od hladnoće i smrzavanja. Ovakvih akcija treba da bude što više kao i podizanja svesti o nemoći životinja kojima treba naša pomoć, počevši od toga da svoje sopstvene pse ne držimo na lancu na niskim temperaturama.
Veliki broj ljudi ima običaj i da ruši i sklanja kućice za lutalice jer im, kako kažu, smetaju. Kartonske kutije po ćoškovima grada ne mogu nikako smetati i mole se svi ljudi da ih ne diraju jer one mogu samo pomoći nekome da preživi.
*Foto: Printscreen/Youtube
Ne dozvolimo da opet naidjemo na ovakav prizor koji nikoga ne ostavlja ravnodušnim i nabacuje veliku krivicu što smo dozvolili da se ovo desi.
*Foto: Prentscreen Facebook / Ivana Uzelac
Kazne:
Prema Zakonu o dobrobiti životinja vlasnik prema njima mora da "postupa sa pažnjom dobrog domaćina i da obezbedi uslove za držanje i negu životinja koji odgovaraju vrsti, rasi, polu, starosti, kao i fizičkim, biološkim i proizvodnim specifičnostima i osobinama u ponašanju i zdravstvenom stanju životinje". Zakon kaže i da je držalac životinja odgovoran za "život, zdravlje i dobrobit životinje i mora da preduzima sve neophodne mere kako bi obezbedio da se životinji ne nanosi nepotreban bol, patnja, strah i stres, odnosno povreda.
To stoji na papiru, a da bi i u praksi bilo tako veterinarska inspekcija u toku svojih redovnih aktivnosti, tokom čitave godine kontroliše uslove u kojima ljubimci žive, uporedo sa kontrolom zdravstvene zaštite.
Ukoliko uoče nepravilnosti oni donose rešenje o korektivnim merama. To znači da vlasnik ima rok u kome mora da stvori bolje uslove za boravak životinja, jer u suprotnom ide kod sudije za prekršaje. Tada mu preti kazna od 5.000 do 50.000 dinara o čemu odlučuje sudija i inspekcija nema mogućnost da utiče na visinu kazne.
(Izvor: espreso.rs)