Aleksa i Maja su u Srbiji pokušavali sve: Radili smo za sebe, radili za druge i samo PROPADALI I ZADUŽIVALI SE - a onda je stigao MEJL KOJI JE PROMENIO SVE

Probali smo sve u Srbiji, ali konstantno smo pravili jednu grešku - sve smo radili po propisima, i zato se svakog meseca krpili do sledeće plate i tako iz meseca u mesec, iz godine u godinu. Zbog toga smo spakovali kofere i bolju odluku nismo mogli da donesemo.

Maja i Aleksa su živeli prosečnim životom u Srbiji. Oboje mladi, vredni, fakultetski obrazovani i željni života, davali su sve od sebe da se pokrenu sa mrtve tačke.

ŠTO SMO NAPORNIJE RADILI, MANJE SMO IMALI SVEGA

- Od trenutka kada smo počeli zajednički život, nadali smo se da će nam taj naš elan i znanje biti dovoljni. Probali smo baš sve: oboje smo radili kancelarijske poslove, u jednom trenutku je Aleksa radio i dva posla, viđali smo se na po sat vremena dnevno, i to oboje iscrpljeni. I tada smo se jedva krpili, a viđali se u prolazu u kući. Onda smo pokrenuli svoj mali privatni biznis i krenula je agonija sa papirologijom, dozvolama, porezima i ostalim stvarima. Pokušavali smo da plivamo u tome ali nije moguće krenuti od nule a imati tolike rashode. Radili smo od jutra do mraka na tom našem biznisu i svim snagama smo se upirali i davali sve od sebe da ta naša priča uspe. Nismo imali vremena za sebe, prijatelje, porodicu. Radili smo naporno i mnogo, a prepreke su se samo množile, od administracije do zaposlenih koji su većinski bili zaposleni i lenji, jer grana biznisa je takva da se prosto očekuje da te zaposleni potkrada. I naši zaposleni su to i radili, u bezobraznoj meri. Mi smo bili naivni jer smo im zaista verovali - pričaju nam Aleksa i Maja, i to preko mejla. Jer, njih dvoje već duže vreme nisu više u Srbiji i kažu da je to trenutak kada su počeli da shvataju da život nudi mnogo više od crnčenja i spajanja kraja sa krajem.

 

- Za sve to vreme, naravno, padala nam je na pamet ideja o odlasku iz zemlje. Prvo smo stidljivo obigravali oko nje, a onda videli da naša ekipa masovno pakuje kofere, pa smo i mi počeli da više istražujemo, pričamo sa ljudima, tražimo načine na internetu. Sve to je trajalo godinama, toliko da su svi oko nas zaključili da je to naša pusta maštarija koja se nikad neće ostvariti. Čak smo i mi umalo poverovali u to. Ali oboje smo godine proveli razočarani u vrednosni sistem, obrnutu selekciju gde maniri, obrazovanje i trud ne vrede pišljiva boba. Pritom, ni u jednom trenutku nismo uspeli da se zaposlimo u svojim strukama pa smo godine utucali u rad na loše plaćenim poslovima, gde je svaki bio gori od prethodnog. Poslednja nada bio nam je taj privatan biznis, a on se pretvorio u agoniju veću od svih prethodnih - otvoreno govori ovaj mladi bračni par.

Maja, inače, ima 29 a Aleksa 32 godine, a ni dana radnog staža iako oboje rade od kada su izašli sa fakulteta. Taman kada su počeli da se pitaju šta će sa svojim snom koji je počeo da se da se pretvara u noćnu moru, desilo se pravo čudo.

Ovakvi prizori sada su im svakodnevnica

 *OVAKVI PRIZORI SADA SU IM SVAKODNEVNICA / FOTO: PRIVATNA ARHIVA

- Duboko smo već bili u dugovima i već dugo je bilo više nego očigledno da ne da nam ideja sa biznisom neće uspeti, već da je pitanje kako ćemo se izvući, desila nam se napokon ponuda. Tačnije, Aleksi je stigla ponuda za posao na Novom Zelandu. To je značilo da oboje možemo da apliciramo za radnu vizu. To je bila sjajna vest, ali to je značilo i da pored dugova u koje smo se uvalili zbog biznisa moramo da se zadužimo još par hiljada evra da bismo uopšte mogli da pokušamo da iskoristimo tu priliku koja nam se ukazala - pričaju nam oni. Ipak, ni u jednom trenutku im na pamet nije palo odustajanje.

ISKORISTILI SMO JEDINU ŠANSU ZA NORMALAN ŽIVOT

- Znali smo da je to jedina šansa da imamo normalan život, a sve to delovalo nam je potpuno nestvarno. I zaista smo jedva uspeli da se okrenemo - u jednom trenutku smo oboje sa suzama radosnicama, i to bukvalno, čitali mejl sa ponudom za posao, a za mesec dana bili smo u avionu, na putu za Novi Zeland - prepričavaju oni.

I dalje se navikavaju na Okland, ali im odlično ide

 *I DALJE SE NAVIKAVAJU NA OKLAND, ALI IM ODLIČNO IDE / FOTO: PRIVATNA ARHIVA

Imali su i tu sreću da ponuda stigne iz Oklanda, finansijskog centra Novog Zelanda. I tako su seli u avion rešeni da urade sve da iskoriste tu šansu.

 

- Sleteli smo potpuno sluđeni, iscrpljeni i umorni od svega, ali sada, posle samo šest meseci, možemo da kažemo da nam životi izgledaju potpuno drugačije. O ovome u Srbiji nismo smeli ni da maštamo, a ovde, na Novom Zelandu, smo tek počeli i možemo da se nadamo samo boljem - oduševljeni su.

Razgledanje svih delova Novog Zelanda im je obavezna aktivnost za slobodno vreme

 *FOTO: PRIVATNA ARHIVA

NEMA VIŠE PRERAČUNAVANJA, SADA UČIMO DA UŽIVAMO

- Oboje sada imamo pristojne poslove i lepo smo plaćeni. Naravno, sve je to u rangu početnih pozicija, ali čak i tako mnogo je bolje od svega na šta smo naišli u Srbiji. Bez ikakvog premišljanja možemo da sednemo u kola (da, kola smo kupili već u prva dva meseca) i da odemo u deo zemlje koji želimo da obiđemo. Idemo u restorane bez ustezanja, kupujemo takođe bez posebnog preračunavanja na koje smo u Srbiji navikli. Nije to nikakvo bahaćenje, naravno, ali možemo da priuštimo sebi mnoge stvari koje su nam u Srbiji bile nedostižni san, a te stvari su zapravo prosečan život, što shvatite tek kada se malo odmaknete. Otići jednom nedeljno u prosečan restoran ne bi smelo da bude udarac na budžet zbog koga ćete morati da drastično režete sve ostale troškove do naredne plate, a nama je u Srbiji to bilo baš to - prisećaju se njih dvoje. Priča o Srbiji im je, kaže, sasvim nezanimljiva, jer sada se trude da nadoknade sve što im je bilo uskraćeno u sopstvenoj zemlji.

Stvari koje su im ovde dostupne nekada su bila pusta maštarija

 *FOTO: PRIVATNA ARHIVA

- Novi Zeland je stvarno nešto posebno - kilometarske peščane plaže, planine koje oduzimaju dah, skriveni vodopadi, prirodni bazeni, termalni izvori, pitome šume, zelena brda... pravi raj na zemlji. Zbog toga nije nikakvo čudo što su ljudi ovde uglavnom orijentisani na prirodu, i glavni oblici zabave su im kampovanje, planinarenje, šetnje kroz prirodu, surfovanje, plovljenje i takve stvari. I mi baš uživamo u tome! - kažu nam oni, a nema potrebe da to uopšte napominju nakon što se vide njihove slike.

- Daleko od toga da je ovde tropski raj. Nije, i i dalje se prilagođavamo, ali već smo uspeli da razbijemo mit o tome da samo mi u Srbiji imamo dušu, svi ostali su robotizovani materijalisti. Naprotiv, ljudi su ovde toliko srdačni i prijatni da je recimo potpuno uobičajeno da vam se potpuni neznanci u prolazu javljaju i zažele dobar dan. Suprugu i meni je to išlo na živce, ali sada smo i na to navikli, pa otpozdravljamo. I ne, ovo nije priča o paru koji se odselio i našao rog izobilja, i dalje su tu svakodnevni problemi, ali su vrlo lako rešivi. Novi Zeland je zemlja koja ima mnogo toga da ponudi, i ono što je najvažnije je da je to jedna stabilna i uređena zemlja gde za početak možete da nađete posao i da očekujete da za njega budete razumno plaćeni.Sama ta činjenica nama bi bila dovoljna, a kamoli to što smo dobili i više nego što smo očekivali. Nigde nije idealno, pa ni ovde, ali kada sve saberemo i oduzmemo možemo samo da kažemo da je odlazak iz zemlje najbolja odluka koju smo doneli - zaključuju na kraju Maja i Aleksa.

(Izvor: zena.blic.rs)

Share this article