Kada zvanična statistika penzijskog fonda kaže da najniža penzija za penzionere Fonda PIO zaposlenih i samostalnih delatnosti iznosi 14.338,72 dinara mesečno, a da je za poljoprivrednike 11.272,77, čovek se zapita kako li ovi penzioneri "krpe kraj s krajem”.
Pogotovo ako se zna da je prosečna potrošačka korpa za decembar 2018. godine iznosila 70.637,68 dinara.
S druge strane, biće i onih koji će s pravom reći da su ove penzije male, jer su oni koji ih danas primaju kratko radili i uplaćivali doprinose na najnižu osnovicu.
Ali, šta reći za one penzionere koji mesečno iz dva dela primaju po 250 ili 500 i 1.000 dinara, kakav je slučaj sa šezdesetosmogodišnjim Aleksandrom Vidojkovićem, iz sela Berilje kraj Prokuplja, koji iz dva dela ukupno prima 1.052 dinara. Dakle, ni 10 evra.
Kako u razgovoru za "Politiku” kaže, veruje da nema niže penzije od njegove, ali s druge strane i priznaje da je u Srbiji radio tri godine kao šofer teških mašina, a da je još 12 radio u Sloveniji gde je zaradio penziju od 280 evra. Penzionisao se, kaže, sa 65 godina, dakle, otišao je u punu starosnu.
*FOTO: SINIŠA PAŠALIĆ / RAS SRBIJA, Penzioneri, ilustracija
penziju i poslednje tri godine prima mesečno 1.052 dinara.
- Supruga mi je ostala da živi u Sloveniji, pa njoj ostavljam tih 280 evra. Ja živim od ono malo ušteđevine koju sam zaradio na crno, jer je to bio jedini način da preživim i ishranim porodicu. Od tih para danas pomažem i ćerku i unuče. Jer, kako bih inače od 1.052 dinara mesečno mogao da živim, priča on i dodaje da osim lopate za sneg i svoje kuće u Prokuplju nema ništa od mehanizacije da bi obrađivao zemlju i tako zaradio još neki novac - priča.
Kaže da od 1991. do 2001. nema ni dana radnog staža, jer ga je početak rata zatekao u Sloveniji i morao je da spasava živu glavu i vrati se u Berilje. Vozio je hranu za vojsku tih ratnih godina i bio na ratištu, ali ne zna da li su mu to na bilo koji način uračunali u penzijski staž. Razmišljao je da ode do predsednika države i pokaže mu svoj penzijski ček, ali odustao je. Snalazi se nekako, priča on.
Priznaje da ovu penziju najčešće ostavi kod svojih prijatelja u kafani gde plati turu pića i tako počasti i poštara koji mu donosi ovaj novac.
Redakciji "Politike" javljao se i čovek koji mesečno prima 223 dinara penziju. Na sreću to mu je samo deo srpske penzije, a ostatak prima iz Nemačke. Na pitanje zašto tako malo prima, kaže da je samo nekoliko godina, dok je još radio u Nemačkoj, po članu 15 Zakona o PIO, uplaćivao sebi penziju u Srbiji na najnižu osnovicu. To je uradio da bi, priča, danas imao pravo na besplatno lečenje i zdravstvenu zaštitu u Srbiji.
Drugi primer jednog našeg čitaoca je da je po odlasku u penziju nastavio da živi u Nemačkoj, ali i da prima deo srpske penzije. Budući da mu srpski PIO fond ovu penziju šalje na svaka tri meseca požalio se i "Politici" i fondu da mu je skuplje da plaća troškove uplate novca na račun (iako oni stižu kvartalno, a ne mesečno) nego što mu je iznos penzije.
(Izvor: blic.rs / politika.rs)