Bogunovići gaje 1.500 ovaca usred Beograda, štale su im pune, a snajka izgleda kao da je sišla s modne piste! (VIDEO)

BEOGRAD - Gazdinstvo Nikole Bogunovića iz Batajnice ove godine proglašeno je za najbolje na teritoriji Beograda. Došli posle "Oluje", pre 23 godine, iz Benkovca, i uspeli... Kažu, najteže je naći pastire...

Livada pored vojnog aerodroma u Batajnici zabelela se juče kao oblak. Više od hiljadu ovaca i jagnjadi bezbrižno se igralo i paslo travu. Njihov ples pogledom je pratio gazda Nikola Bogunović (58). Njegovo gazdinstvo je ove godine proglašeno za najbolje u prestonici, pišu Novosti.

Višegodišnje ulaganje i naporan rad su se isplatili, pa će on danas u Starom dvoru dobija prestižnu Nagradu grada Beograda.

 

- Dolazile su komisije iz Ministarstva i gradske uprave. Drago mi je što je neko prepoznao rad moje porodice - priča Nikola. - Farmu održavam sa sinovima. Ovog trenutka dve štale su pune - imamo 960 ovaca i više od 500 jagnjadi.

Slično gazdinstvo Bogunovići imaju i na obroncima Fruške gore, i štale na toj farmi žele da napune kozama.

- Pre 23 godine, u vreme "Oluje", kao izbeglice smo došli iz Benkovca. Bilo nam je teško. U početku smo se bavili građevinom, a potom ugositeljstvom. Ovo je konačno nešto za dušu - priča Nikola, dok se žuljevitim rukama trlja po bradi. 

Glavni "operativac" na imanju je Nikolin sin Dalibor (36). On je i motivisao oca da pre četiri godine kupi gazdinstvo na Fruškoj gori i 50 hektara pašnjaka. Tako se potpuno okrenuo poljoprivredi, i nije žalio novca da kvalitet grla bude vrhunski.

- Obilazim poljoprivredne sajmove u Evropi. Prošle godine sam u Parizu kupio 17 ovnova i 28 ovaca sorte il de frans. U našim štalama nalaze se i dva šampionska ovna, i svaki od njih je plaćen 5.000 evra - priča Dalibor.

Za prehranu životinja potrebno je obezbediti 2.800 kilograma silaže i sena.

Kako kažu Bogunovići, prodaju oko hiljadu jagnjadi godišnje. Jedan broj je namenjen pečenjarama, a određena količina se ostavlja za priplod.

Gazda Nikola kaže da životinje traže dosta pažnje, od kvalitetne ishrane i veterinarske nege, pa do toga da se svakog dana istrče po livadi.

- Teško je naći pastire. Niko neće ovaj posao iako je dobro plaćen. Jedno vreme, kada je stado bilo na Fruškoj gori, radnike sam svakodnevno dovozio iz Batajnice, jer niko iz okolnih sela nije hteo da radi posao čobana - priča naš domaćin. Nagrada Grada Beograda je potvrda da rade dobar posao i još jedan je podsticaj za proširenje kapaciteta. 

 

Neverovatan je prizor kako jedan pas kontroliše hiljadu grla na otvorenoj livadi. Nikolin crni ovčar to radi s takvom lakoćom da to bolje ne bi radilo deset ljudi.

- Veoma je brz, zna kako da potera ovce. I na Fruškoj gori, u šumi, zna kako da kontroliše svaku životinju - priča Nikola. 

Deca se oduševe kad vide ovcu i kozu, a najviše vole magarca!

Nikola i Dalibor Bogunović vole kada im neko dođe u posetu. Najdraži gosti su im mališani iz obližnjeg vrtića.

- Deca u gradu ne znaju kako izgledaju ovca i koza. Oduševe se kada vide jagnjad i jariće, a najviše vole da se igraju s magarcem - priča Dalibor. 

[youtube height="577" width="770" align="left|right|none"]https://www.youtube.com/watch?v=4SZr3bJzHmQ[/youtube]

(Izvor: novosti.rs)

Share this article