Da li je oduzimanje dece i izmeštanje kod hranitelja uvek najbolje rešenje i zašto novac ne ide samoj porodici kao pomoć?

- Ukoliko su ta iskustva negativna dete je svakako osetljivije, pa odvajanje doživljava kao dodatnu frustraciju, jer ukoliko je dete lišeno ono svakako trpi emotivnu štetu, jer je za svoje roditelje vezano, kakvi god da su oni - objašnjava psihoterapeut Darka Krsmanović.

Centar za socijalni rad u Jagodini pre nekoliko dana oduzeo je tek rođenu bebu dvadesetogodišnjoj majci jer je utvrdio da nema uslova da odgaja to dete, kako ni prvo, koje je već smešteno u hraniteljsku porodicu. Isto se desilo i Gorici Milojković iz Velike Ivanče kojoj je Centar za socijalni rad iz Mladenovca oduzeo bebu staru 20 dana zbog toga što živi u bedi. Ovo je napravilo pravu pometnju u Srbiji i navelo mnoge da se zapitaju - koliko je dece oduzeto samo zbog toga što su im roditelji siromašni i zašto država novac koji daje hraniteljima, ne dodeli biološkim roditeljima, bar onima koji su po svim drugim kriterijumima podobni da podižu svoje dete?

 

Neosporno je da odrastanje deteta u biološkoj i hraniteljskoj porodici nije isto i da su svi razlozi na strani ovih prvih. Hraniteljska domaćinstva treba da reše problem smeštaja i odrastanja deteta i uglavnom, to i rade.

*Foto: Pixabay.com

Međutim, kako smatra školski psiholog Branka Tišma, deca kad ih dovedu kod hranitelja već imaju neka životna iskustva koja su drugačija.

- Ta deca mahom dolaze iz rasturenih ili disfunkcionalnih porodica, sa teškim iskustvima, to su ili fizički ili socijalno zapuštena deca sa nedovoljno razvijenim osećajima porodice. Tu se hranitelji suočavaju sa ozbijnim izazovima jer takve porodice imaju obično više od jednog deteta i jako je teško i zahteva vremena da se uklope svi članovi porodice - navodi Tišma.

 

Kako kaže, jako je bitan kontinuitet u međusobnim porodičnim odnosima i važno je da se roditeljstvo razvija tokom života, što se prelaskom u hraniteljsku porodicu gubi.

Dete odvajanje doživljava kao frustraciju

*Foto - Ilustracija: Telegraf/Pixabay

Porodica je prirodna sredina u kojoj dete stiče saznanja o sebi, drugima i svetu. Pretežno zdrava porodica daje osnov za formiranje zdrave ličnosti deteta i pozitivnog odnosa prema životu, omogućava mu da uči i prolazi kroz proces identifikacije, da kroz osećaj pripadnosti stvara osećaj sigurnosti, samopouzdanja i samopoštovanja. Porodica pruža socijalnu mrežu podrške koja je dragocena za svaku mladu osobu.

Kako je objasnila psihoterapeut Darka Krsmanović, prva i najvažnija životna iskustva koja detetu daje porodica mogu biti i pozitivna i negativna.

- Ukoliko su ta iskustva negativna, dete je svakako osetljivije, pa odvajanje doživljava kao dodatnu frustraciju, jer ukoliko je dete lišeno ono svakako trpi emotivnu štetu, jer je za svoje roditelje vezano, kakvi god da su oni. Kao što postoje posledice života u disfunkcionalnoj porodici, postoje i posledice odvajanja dece od njihove prirodne sredine – porodice. Stoga sam mišljenja da je našim siromašnim porodicama prvenstveno potrebna pomoć, a ne restriktivne mere! Naši zakonski propisi su jasni i samo treba da ih se držimo. Dete se oduzima od roditelja samo ako je životno ugroženo, zlostavljano ili eksploatisano - ističe Krsmanović i dodaje da svaki drugi oblik nebrige o deci povlači mere korektivnog nadzora, ali i materijalne pomoći, savetodavnog rada, pronalaženja smeštaja, posla...

 

Istraživanja koja su kod nas sprovedena pokazuju da je nama porodica jako važna i da preko dve trećine ispitanika govore da su im porodice srećne ili delimično srećne.

Ipak, pitanje je koliko opterećeni Centri za socijalni rad to mogu i koliko država ulaže u pomoć porodicama koje su na ovaj način ugrožene.

- Mišljenja sam da davanje novca nije dovoljno i da nama, pre svega, treba edukacija za roditelje koji grade disfunkcionalne odnose u porodici. Kada bi se novac za obuku hranitelja koristio za škole roditeljstva koje bi za ovu kategoriju roditelja bile obavezne (a o čemu postoje pozitivna iskustva u Sloveniji), a novac koji se daje kao nadoknada hraniteljima za izdržavanje bio preusmeren na traženje trajnijih rešenja (smeštaj, zaposlenje, psihoterapiju i savetovanje) verujem da bi rezultati bili mnogo bolji i dugoročno isplativi za društvo. Drugim rečima, treba nam sistemsko rešenje za negu i podršku porodici! - smatra psihoterapeut.

Centar za socijalni rad reaguje bez sudske odluke i saglasnosti roditelja

U gradskom centru za socijalni rad u Beogradu nisu želeli da komentarišu slučajeve majki u Velikoj Ivanči i selu Topola kod Jagodine, ali su objasnili za Telegraf da decu odvajaju od roditelja tek nakon što su iscrpljene sve druge mogućnosti ili ukoliko stručnjak proceni da su detetu ugroženi, život, zdravlje i bezbednost u biološkoj porodici. Tada se deca izmeštaju po hitnom postupku (nije potrebna sudska odluka, niti saglasnost roditelja).

Pošto Centar reaguje na osnovu prijava, bilo anonimnih, potpisanih, elektronskih, ili telefonskih, iste mogu da dostave svi koji posumnjaju na zanemarivanje ili zlostavljanje.

U kojim sve slučajevima Centar za socijalni rad oduzima decu?

*Foto: Telegraf

- To su situacije kada roditelj zlostavlja dete, grubo zanemaruje, kada napusti dete, ne stara se o njemu, izrabljuje ga, ne vodi računa o zdravstvenim i razvojnim potrebama deteta, kada deca žive u nebezbednom okruženju (npr. higijenska zapuštenost, vidne fizičke povrede po telu deteta, opekotine, posekotine, masnice, prisustvo insekata, glodara, opušaka od cigareta svuda po kući, ostaci hrane od nekoliko dana, garderoba dece koja nije u skladu sa vremenskim uslovima, zdravstveno zanemarivanje dece - zapuštene bolesti, kožne promene koje se ne leče, nevakcinacija... nebriga o potrebama dece, neuhranjenost, prisustvo opasnih predmeta u domašaju dece - nož, sekira...) - navode u Centru.

 

Na naše pitanje zašto se novac koji dobijaju hraniteljske porodice ne preusmeri na porodice kod kojih su ekonomski problemi jedini razlog zanemarivanja, iz nadležnog Ministarstva za rad, zapošljavanje, boračka i socijalna pitanja su odgovorili da država ima obavezu da preduzima sve neophodne mere i aktivnosti kako bi interes deteta bio zaštićen u svim onim slučajevima kada roditelji usled neadekvatnog vršenja roditeljskog prava ugrožavaju život i zdravlje deteta i njegov pravilan razvoj.

- Ekonomski razlozi nisu nikada isključivi razlog za preduzimanje mera neodložne intervencije organa starateljstva, odnosno izdvajanje deteta iz porodice. Razlozi za izdvajanje deteta iz porodice jesu oni koji se odnose na neadekvatno staranje o detetu usled kojeg su život, zdravlje ili bezbednost deteta ozbiljno ugroženi. Zadovoljenje potreba deteta u svakom konkretnom slučaju predstavlja isključivo odgovornost roditelja.

Iza ovakvog odgovora ministarstva ostaje ništa drugo do još dva pitanja - da li su životi oduzete dece iz Velike Ivanče i Topole zaista bili ugroženi i ako je zaista tako - da li je novac koji će dobiti njihovi hranitelji mogao da zadovolji egzistencijalne potrebe dece koja bi, zauzvrat, stasavala uz iskrenu i nepodeljenu ljubav svojih roditelja?!

(Izvor: telegraf.rs / Slađana Vasić)

Share this article