Deka Mića (92), do pijace dolazi biciklom, pa prodaje povrće iz svoje bašte: Kad ne bih jeo masno, umro bih za dva dana (FOTO)

Iz sela u Mačvi odlazi sve više ljudi, posebno mladih, što potvrđuju i zvanični statistički podaci.Između dva popisa stanovništva, 2002. i 2011. godine, u 14 mačvanskih sela koja pripadaju opštini Bogatić, broj stanovnika se smanjio za 4.107, a od tada do kraja prošle godine za još 2000.

Bolje od "suve statistike" demogafski sunovrat sela ilustruje pijaca. Godinama na pijaci u Bogatiću nećete videti mladog prodavca. Iza tezgi sa povrćem i voćem su ljudi srednjih godina i stare bake i deke. Nekoliko godina unazad najstariji prodavac je Milorad Martinović, iz Bogatića, kojeg po imenu znaju samo najbliži, a svi ostali po nadimku - Mića.

 

Deka Mića je načeo desetu deceniju života. Iako ima pune 92 godine svakog četvrtka i nedelje on je za svojom tezgom. Od kuće na periferiji naselja na pijacu dolazi biciklom, natovrenim torbama sa povrećem i voćem, a tu je, naravno i stari kantar.

 *Deka Mića prodaje na pijaci, Foto: D. Grujić/Telegraf

- Ja sam najstariji ovde. Punih četrdeset godina imam svoju baštu i prodajem na pijaci. Dok sam bio mlađi uzgajao sam po hektar paprike, luka, paradajza i drugog povrća. Gde sve nisam išao da prodajem, ne samo ovde u Bogatiću - priča Milorad.

 

Pritisle su ga godine, ali se ne žali. Štaviše, danas mu rad u bašti, gde u manjim količinama proizvodi skoro sve od povrća, pomaže da održi vitalnost i kondiciju. Sin Miladin pripreme leje, a on sve drugo sam radi: seje, sadi, zaliva, plevi i na kraju prodaje na pijaci. Pasulj, luk, šargarepa, paštrnak, čičoka, beli i crni luk, ali i jezgro lešnika i oraha, jabuke... Sve što ima iznese na pijacu. Tako dopunjava skromnu "seljačku penziju".

 *Foto: D. Grujić/Telegraf

- Sada baštu sejem na pet do šest ari. Poranim ujutro dok sunce ne ugreje i biciklom odem do kolebe. Radim do devet, pa se vratim kući i opet popodne biciklom nazad do kolebe. Čuvam se jakog sunca - nastavlja.

 

Za svoje godine deka Mića je vitalan i kako kaže "da ga u poslednje vreme ne izdaju noge ne bi se plašio da će ga u poslu pobediti mladić od dvadeset godina". I vid ga dobro služi - na kantaru meri bez naočara.

 *Foto: D. Grujić/Telegraf

- Ne pamtim da sam nekada bio ozbiljno bolestan, jedino što me muči urođeni nizak pritisak. Kad ne bih jeo masno, umro bih za dva dana. U poslednje vreme osećam slabost u nogama, inače drugo mi ništa ne fali. Slušam doktore kad mi kažu: star si čovek, moraš raditi i kretati se, da ti krv ne stane. Nisu ni morali da me savetuju. Navikao sam da uvek nešto radim, ne umem da sedim - kaže deka Mića.

Deka Mića nije atrakcija na pijaci samo zbog toga što je najstariji prodavac. Za njegovom tezgom osim stalnih kupaca zastanu i oni koji nemaju nameru da pazare, da bi se saslušali mudrosti koje ova starina sa velikim životnim iskustvom prosipa - "kao iz rukava".

(Izvor: telegraf.rs / D. Grujić)

Share this article