DIREKTORE, SVI SU MRTVI: Cela smena rudnika u Aleksincu ostala je zauvek pod zemljom, svih 90 rudara

Tog 17. novembra začula se sirena koju nijedna aleksinačka porodica nije želela da čuje. Ona s obližnjeg rudnika. Neki minut pre podneva, cela ekipa iz severne jame, ukupno njih 90, izgubilo je svoje živote, a sa njima je zapečaćena i istorija duga ceo vek.

Pre tačno 30 godina dogodila se najveća rudnička tragedija, i to najprofitabilnijeg rudnika u Srbiji.

 

Dok se noćna smena spremala za polazak, ostavljajući svojim kolegama rudnik na čuvanje, nisu ni slutili da će to biti poslednji put kada će ih videti.

Prilikom uklanjanja jedne od šina, nenamernom greškom, izazvan je požar.

Naslov u novinama nakon tragedije

 *Naslov u novinama nakon tragedije / FOTO: RTS/FILM MUZEJ GARAVIH SENKI / SCREENSHOT

Na dubini od 700 metara, malo je bilo verovatno da bi iko preživeo. Ipak, okupljene porodice koje su odmah krenule ka rudniku, gajile su i poslednju nadu.

Nažalost, realnost je bila malo drugačija.

 

Svih 90 rudara koji su se tog jutra našli u severnoj jami izgubilo je život.

Priprema za akciju spasavanja

 *Priprema za akciju spasavanja / FOTO: RTS/FILM MUZEJ GARAVIH SENKI / SCREENSHOT

Izvlačenje tela trajalo je skoro mesec dana, a da tragedija bude još veća, neki su pronađeni na svega 10 metara od protoka svežeg vazduha.

Tog dana, zajedno sa rudarima, umro je i rudnik.

 

Iako je važio za jedan od najprofitabilnijih i prirodno najbogatijih rudnika, nakon tragedije nastavak rada nije bio moguć.

Svojevremeno, radnik u nekadašnjem rudniku Ljubiša Stanojević rekao je kako je "rudnik proizvodio onoliko koliko sada proizvodi njih devet zajedno".

 *FOTO: RTS/FILM MUZEJ GARAVIH SENKI / SCREENSHOT

Bio je to posao koji su svi voleli. S radošću su dolazili, i s radošću odlazili do novog radnog dana. Bilo je tu prijatelja različitih nacionalnosti, a posao je bio takav da se prenosio s generacije na generaciju.

 

Nakon tragedije, veliki broj porodica se odselio, a onaj mali broj koji je ostao svoj posao pronašao je u obližnjim rudnicima Soko i Rembas.

[youtube height="577" width="770" align="left|right|none"]https://www.youtube.com/watch?v=GD0HF_zxUAM&feature=emb_title[/youtube]

U čast i slavu poginulim radnicima snimljen je i film "Muzej garavih senki" autorke Nataše Mijušković koji je prikazan na RTS-u.

Pre nekoliko meseci otpočeta su ponovna iskopavanja u ovom rudničkom naselju, ali samo površinska. Pitanje je kada i da li će se sjaj Aleksinačkog rudnika ikada povratiti. Jedno je sigurno, bogatstvo prirodnih resursa i dalje je duboko zakopano u zemlji.

(Izvor: blic.rs)

Share this article