Mi smo, doduše, nekako uvek znali da je naš Milorad Mandić Manda poseban čovek. Svakog dana smo svedočili njegovoj velikoj posvećenosti, energiji, odlučnosti, upornosti i ljubavi koju je imao za svakoga. Znali smo da je izuzetan, ali kako to biva, uzimali smo to ponekad zdravo za gotovo, misleći da će on uvek biti tu, i da će naš zajednički put mnogo duže trajati. Da imamo još vremena.
Tek, njegova prerana smrt probudila je u nama svest sa kakvim smo čovekom svakog dana provodili vreme, sa kakvim smo čovekom sarađivali, družili se, svađali se, smejali i delili ideje o budućnosti našeg pozorišta.
Iako već godinu dana nije sa nama, naš Manda je svakog dana u našimmislima, sećanjima i razgovorima. A ta sećanja ne blede, i neće nikada izbledeti.
(Pozorište Boško Buha)
(Izvor: stil.kurir.rs / Pozorište Boško Buha)