Gorica Nešović: PARE

Nabujalo mi ono cvece "za pare", a para nigde. Nikada ovoliko nisam radila, a nikada manje para nisam imala. Ali nije to samo moj slucaj. Kako vidim, tako je mnogima.

Rekla sam samoj sebi jos poodavno da necu i ne smem da mislim na to kako sam stambeno-kreditno zaduzena narednih (?) godina i sta ako... Ima i tekucih stvari - zimski racun za struju, rata za sinovljev fakultet, komunalije koje su sve skuplje a to nam niko ne javlja...

Dok je leto, uzivam u "normalnom" racunu za struju i evo vec se pribojavam prvih hladnih dana. O prodavnici da ne pricam. Pitam skoro prodavacicu kako svaki put kad udjem neke nove cene, vece. Kaze, "to je nivelacija". Ludnica, majke mi. Kaze moj sin pre neki dan "Majka, ja se stvarno cudim kako uspevas sve..." Gimnastika.

 

Pre jedno desetak godina, zaradila sam neke ekstra pare, i pita moj sin da li bi mogli nekad da odemo na more a da budemo u nekom lepom hotelu, da idemo u lepe restorane, da i nas malo neko sluzi. Tako odemo tog leta u Egipat, sve naj naj.

Hotel imao sedam bazena sa razlicitom atmosferom, sobe ogromne i lepe, kupatilo boli glava, plaza sa palmama i nestvarno belim peskom, lezaljke preudobne, travnjaci i rastinje oko nasih bungalova u geometrijskim oblicima, peskire menjaju svakodnevno...

Prva tri dana smo samo ponavljali "vau, vau..." Cetvrtog dana, kad smo sve videli i upoznali, postajalo dosadno. Nemam sta da radim, nisam tako navikla, dosadno mi da se samo premestam iz fotelje u krevet, u lezaljku... Kapiram, nije ovo za mene. Sve sam sebi govorila - uzivaj, lenstvuj, zasluzila si... Ne vredi.

Nema iznenadjenja, nema kalkulacije, nema zivota. Dva dana pred kraj, kaze moj sin "Ipak, Grcka je Grcka, necemo vise da idemo u ovakav hotel".

Po povratku, pricam drugaricama o toj "dosadi", vrte glavom, kazu kako ne znam da uzivam kad mogu. Cak i da je tako, nesto sto je skupo ne znaci po pravilu da je i najbolje.

Vec godinama idem na more u septembru, nema guzve, a i jeftinije je. More divno, toplo, sunce taman kako treba... najbolje. Uvek bih izabrala septembar, bez obzira na pare.

Prica mi skoro drugarica kako je u buli, nista ne ide, nema narod pare, bira se sve najjeftinije. Ona u dugovima do guse, ne zna sta ce od sebe, ali nije jedina, neka njena komsinica je u jos goroj situaciji...

Nekada smo se ugledali na bolje, a sada je doslo vreme da se tesimo da ima i gorih slucajeva od nasih. Nikada nije bilo tako.

(Izvor: AllMe)

Share this article