HRABRI UŽIČANIN iz MAJAMIJA: Izašao sam na potopljene ulice i snimio GRAD DUHOVA

Potop, panika, puste ulice, drveće isčupano pod udarima uragana koji je doneo tornada, strah od žeđi – haos na svakom koraku Brikela, predgrađa koje važi za biznis centar Majamija.

 

Na avenijama Brikela noćas po našem vremenu, u kasnim popodnevnim satima po „istočnoameričkom satu“, nije bilo nikoga osim Užičanina Veljka Petrovića koji se po vodi do kolena i udarima vetra osmelio da izađe napolje. Deo atmosfere čitaocima „Blica“ prenosi pričom, fotografijama i video snimcima apokaliptičnih prizora.

Veljko Petrović
Foto: Veljko Petrović / Privatna arhivaVeljko Petrović

- Video sam džip neke američke televizije i jednog psa, osim njih živu dušu nisam sreo u celoj četvrti, pa ni jednog jedinog policajca. Video sam par praznih automobila koji su pokušali da prođu poplavljenim ulicama, ali su ostali zaglavljeni. Drugo ne, osećao sam se kao u gradu duhova. Oblaci koji su doneli kišu, toliko su gusti i spustili su se nisko da se ni sa najviših oblakodera ne vidi dalje od par stotina metara – prenosi Petrović.

 

Foto: Veljko Petrović / Privatna arhiva

Juče popodne „Irma“ je predgrađe Majamija donela i nekoliko tornada koji su uzdrmali čak i najmodernije građevine i počupali čitave drvorede.

Foto: Veljko Petrović / Privatna arhiva

- Svi prozori ovde su atestirani da izdrže udar uragana, ali strah u kosti uvlači fijuk pomahnitalog vetra pod kojim deluje da se i zgrade ljuljaju. Nekoliko puta za ovo vreme što sam proveo napolju činilo mi se da će me ili odneti voda ili oduvati vetar. Ulice su se pretvorile u reke, voda je do kolena i prodire u podrume, liftovi u neboderima su pogašeni tako da ljudi koji žive na višim spratovima oblakodera i da žele, ne mogu da promole nos napolje. Na telefone non-stop stižu poruke da se ne izlazi napolje – kaže ovaj Užičanin.

 

Foto: Veljko Petrović / Privatna arhiva

Brikelom teče „vodeni miks“ u koji su se spojili kišnica i vode koje je urgan naneo iz Atlantika i reke Miami River koja razdvaja ovo predgrađe od Majamija.

- Voda na sve strane, ali zavladala je panika jer je vode za piće sve manje. Sigurno je da narednih dana voda neće moći ni da se kupi, pošto je snabdevanje otežano, a vlasti su objavile da verovatno ništa neće raditi cele nedelje. Pojedinci, a Amerikanci su poznati da ne drže do komšijskih odnosa, idu po zgradama i mole za koji litar vode. Za sada imam sve što mi je potrebno, kao i četiri srpske porodice koje se nisu evakuisale, a stanuju blizu i sa kojima sam u kontaktu – dodaje Veljko, koji živi 500 metara od okeana.

 

(Izvor: Blic.rs / Vladimir Lojanica) 

Share this article