Istoričar Salih Selimović: Istraživao sam svoje poreklo... I kako da budem Bošnjak kad sam Srbin!

Za istorijsku nauku nema dileme, većina muslimana u Raškoj oblasti, kao i u Bosni i Hercegovini su poreklom Srbi, koji su sačuvali svoj jezik i običaje.

To potvrđuje arhivska građa zapadne i istočne provinijencije, takođe, literature mnogih stranih i domaćih istoričara. Posebno su tim dokazima bogati arhivi u Vatikanu, Veneciji, Beču, Dubrovniku, Konstantinopolju - Istanbulu, Peterburgu... Na osnovu svega ovoga, ne može se govoriti o Bošnjacima kao o nekakvom posebnom narodu, niti o posebnosti jezika.

 

Ovo, za "Novosti", tvrdi profesor Salih Selimović, istoričar iz Sjenice koji decenijama istražuje poreklo muslimana, posebno u Staroj Raškoj, ali i na prostorima bivše Jugoslavije. Tako je dokazao i svoje srpske korene, ističući ih više puta: "Ne mogu da budem ono što nisam, kako da budem Bošnjak kad sam Srbin?!"

* Kako je, profesore, uopšte došlo do toga da se Bošnjaci, po ko zna koji put, promovišu kao poseban narod i čiji su to interesi?

- Svi osvajači i okupatori radili su na tome da razbiju, usitne i srpski narod i njegovu državnu celinu, kako bi lakše održali svoju vlast. Strani faktor je posebno koristio versku različitost, jer su ljudi tu najosetljiviji. Tačno je da su muslimani lutali u traženju svog novog identiteta, jer, prihvatanjem islama bili su odbačeni od svojih hrišćanskih sunarodnika, a i sami su se identifikovali s turskim okupatorom, mada to nisu mogli da budu ni po poreklu ni po jeziku.

* Svaki put, a to se dešava i ovih dana, kada se pozivate na srpsko poreklo muslimana, sadašnjih Bošnjaka, u Sarajevu i Novom Pazaru dočekuju vas gotovo na nož. Zašto ne žele da vas čuju?

- To što u Sarajevu i Novom Pazaru ne žele da me čuju mnogo više govori o njima. Drugo saznanje, osim njihovog ličnog uverenja i mišljenja osim sopstvenog, za njih je neprihvatljivo. A mnogi znaju pravu istinu o svom poreklu. Sam proces islamizacije nije bio tako jednostavan kako se često govori. Ima i mnogo neznanja oko toga šta je vera, a šta je nacija. Te dve istorijske kategorije često se poistovećuju, što nekim političkim i verskim elitama odgovara kako bi na toj osnovi homogenizovali narod i to koristili za ostvarivanje svojih interesa. Oni se tada predstavljaju neukom narodu kao veliki vernici i patriote. Mada je tu prisutan i naš poslovični inat.

 

* Ko je i kada Rašku, jezgro najstarije srpske države, preimenovao u Sandžak i kuda vodi stalno potiranje istorijske istine o srpskim korenima Bošnjaka?

- Posle konačnog osvajanja Stare Raške, Turci Osmanlije su taj prostor priključili takozvanom Skopskom krajištu. Osvojivši Bosnu, najveći deo nekadašnje Raške uključili su u Bosanski sandžak. Oko 1790. godine, od tog dela Raške osnovali su Novopazarski sandžak, koji je prestao da postoji 1902, ali je u političko-diplomatskim manipulacijama Austrougarske, Turske, Nemačke ostao u upotrebi samo Sandžak za ovaj pomenuti prostor. U staroj literaturi i kartografiji, međutim, ovaj prostor je uglavnom i dalje imenovan kao Regnum Rasciae (Raško kraljevstvo, Kraljevina Raška, ili, samo Raška - sve do kraja 19. veka). Tako je postepeno nestajalo pamćenje imena Raška, kao stare srpske države.

* Iz Pazara ovih dana duvaju neki "vreli vetrovi". Ugljanin insistira da se preimenuju nazivi državnih institucija u više opština Raške oblasti. Zašto se vođa Bošnjačkog nacionalnog veća opredelio da upravo sada to čini?

- Predstoje izbori za novi saziv Bošnjačkog nacionalnog veća i sva ta Ugljaninova galama je da bi dobio što više glasova, jer oseća da sve više gubi podršku. Ni narod, ni učenici, ni nastavnici ništa ne dobijaju promenama imena škola i drugih institucija, ako su i dalje u situaciji da se bore za golu egzistenciju. Sigurno je da ima zaslužnih Bošnjaka da neka od institucija ponese i njihovo ime, ali je neprimerena i kontraproduktivna "seča" tolikog broja postojećih imena koja su škole dobile po onim ljudima čiji je doprinos veliki i dobro poznat.

* A da li vas je iznenadio poziv Prištini sa iste adrese da "zaštiti interese Bošnjaka u Sandžaku"? Može li se ova najsvežija Ugljaninova avantura staviti u kontekst najnovijih odnosa Ankare i Beograda?

- Nije me iznenadio. Nema tu nekih posebnih iznenađenja. To se sve, najverovatnije, mesi u istoj kuhinji i sa istim ciljem. Ne odgovaraju svima dobri odnosi Beograda i Ankare.

 

* Koliko je država Srbija suštinski zaista prisutna u Raškoj oblasti, ako otud stižu poruke da su sporni srpski prosvetitelji, pisci i naučnici... a s druge strane, da je Aćif-efendija sasvim poželjan, čak vredan spomen-belega, a Stefan Nemanja nije?

- Srbija je u veoma složenoj društveno-političkoj i ekonomskoj situaciji. Oni koji je ne vide kao svoju državu nastoje da to iskoriste u separatističke svrhe, što nije nikakva novost. Mislim da bošnjačko rukovodstvo u Novom Pazaru i kratkoročno, a posebno dugoročno gledano, pravi veliku štetu, pre svega muslimanima, zbog upornog odbijanja da se u gradu postavi bista Stefana Nemanje, utemeljivača srpske srednjovekovne države. Aćif-efendija je nastojao da Novi Pazar odvoji i priključi "velikoj Albaniji", ali, za njegovo obeležje u gradu ima mesta! Pitanje je do koje granice sve to država može da toleriše?

* Kakvi su zaista odnosi između Srba i Bošnjaka, običnih ljudi, imaju li Bošnjaci razlog za nezadovoljstvo, na koje se poziva Ugljanin?

- Običan svet se bori za egzistenciju. Saradnja i solidarnost između Srba i Bošnjaka postoje. Pokazalo se, međutim, da to nekim bošnjačkim vođama ne odgovara. Tada ističu, navodno, ugrožena nacionalna i ljudska prava kako bi se poremetili dobri odnosi, a te vođe se prestavili kao zaštitnici i nekakvi spasitelji islama i bošnjaštva. Ugljanin često iznosi lične i proizvoljne stavove. On se, verovatno, oseća ugroženim kada uoči da gubi podršku u svom biračkom telu. Ja ne vidim da su u bilo čemu ugrožena prava Bošnjaka, osim što sve građane pokađaju ekonomski problemi. Pad nataliteta, pojačana dinamika odlaska mladih i čista depopulacija Stare Raške i cele Srbije. Depopulacija, dakle, nije prisutna samo u četiri grada, među kojima je i Novi Pazar. Isti problem zahvatio je i celu Srbiju.

 

RAZORNA JE ENERGIJA MRŽNjE

* Šta biste poručili Srbima i Bošnjacima kad sagledate sva istorijska fakta koja svedoče o međusobnom stradanju. Zar poslednji rat nije bio dovoljna opomena?

 - Na svu našu žalost i nesreću, ništa nismo naučili ni iz jednog, pa ni iz ovog poslednjeg tragičnog rata. Posebna opasnost je u nezadovoljstvu i besperspektivnosti mladih ljudi, nezadovoljnih statusom. Oni zbog toga postaju odličan materijal, kojim se vešto manipuliše kako bi se njihovo opravdano nezadovoljstvo usmerilo u opasnom pravcu. Indoktrinacija je veoma uspešna i razvija se u razornu energiju mržnje koju ekstremisti u određenom trenutku mogu da iskoriste za nove nesporazume i sukobe. Državna, i posebno stranačka rukovodstva morala bi da budu mnogo odgovornija i efikasnija u delovanjima na suzbijanju uticaja stranog faktora i njegovih organizacija. Takođe i na pravovremenoj i efikasnijoj primeni postojećih zakona prema onima čije delovanje nanosi ogromnu štetu životno potrebnim dobrim odnosima Srba i Bošnjaka.

PRILOZI PROŠLOSTI

* Profesor Selimović, istražujući poreklo, islamizaciju, hrišćanske i predhrišćanske tradicije muslimana, migracione procese u Staroj Raškoj, pa i na čitavom prostoru bivše Jugoslavije - do sada je sve to sabrao u trinaest knjiga.

* Objavio je, na iste teme i više od 100 stručnih i naučnih radova. Njegova knjiga "Prilozi Staroj Raškoj" upravo je objavljena. Dopunjena je novim, dragocenim dokumentima.

(Izvor: novosti.rs / Milena MARKOVIĆ)

Share this article