Iz ugla jedne Beograđanke: Ćuti! Jezik za zube, govorila mi je mama. E, neću više!

"Drage komšije, kolege, frizeri, prodavci i svi drugi, želela bih da vam poručim ovo i neće vam biti prijatno uopšte"

Ćuti! Drži jezik za zubima, oduvek mi je govorila mama. Ne moraš uvek baš ti da budeš na prvoj crti bojišta kada se gine zbog nepravde - ćuti, bila je uporna. Ćuti kada treba da se bori protiv režima, protiv šintera koji odvode ili maltretiraju pse i napuštene životinje. Ćuti i kada nedužnu majku autističnog deteta izbace iz pozorišta jer je njeno dete (ponavljam autistično!) pravilo buku. Ćuti uprkos tome što znaš da isti ti koji su nju izbacili neće reći nijednu reč onima kojima zvoni telefon usred premijere. Ćuti i kada te sredovečna starija gospođa gura u javnom prevozu. I kada je prodavac neljubazan. I kada te prijateljica ogovara. I kada te koleginica druka. A ti Tamara na sve to ćuti, jer te je tako vaspitala mama.

 

Kad ti neko kaže ružnu reč- ne spuštaj se na njegov nivo!

Kad ti neko ne kaže izvini-izdigni se iznad situacije!

Kad te neko slaže-razumi i oprosti!

Kad te onaj seronja u saobraćaju iseče bez migavca-razumi, izdrao se šef na njega!

I tako ja zbog svoje kulture trpim tuđu nekulturu!

Neću više da ćutim i držim jezik za zubima. Drage komšije, kolege, saradnici, poznanici, frizeri, prodavci, prodavačice, prijatelji, neprijatelji i svi drugi kojima nekultura svako jutro poželi dobar dan želela bih da poručim sledeće:

Dragi moj frizeru, kao što već znaš po zakazanom terminu i parama koje sam ti ostavila u petak moram ti reći da se nisi lepo poneo prema meni. S obzirom da si mi prošli put samo stanjio krajeve i isfenirao me za pet minuta, a naplatio mi kao da si me farbao u indigo plavo sa odsjajem na dukat žutu, onda mi je ipak jasno zašto si se i sad poneo u sličnom maniru. Pošto sam zakazala frizuru kod tebe očekujem da ćeš mi je ti napraviti. Da sam htela da zakažem kod Mice koja radi na šamponjerki ja bih lepo pitala nju kada je ona slobodna da malo vežba na mojoj glavi. I to bi, dragi moj frizeru, bilo GRATIS. Em si znao da žurim, a ona mi je tri dlake fenirala dva sata, em si znao da imam važan događaj na koji sam zbog tebe otišla kao i svaka prosečna žena u PMS-u - nezadovoljna i nervozna. Dragi frizeru, ne možeš da me proslediš nekom drugom jer taj neko nije firzer, ne možeš da me proslediš nekome ko nije frizer i da mi naplatiš kao da sam bila kod frizera, te lokne koje su se ispravile iza sledećeg ugla čim je prošao tramvaj sam zaista mogla i sama da uvijem. Niste mi trebali ni ti ni ona u tom slučaju, ali sam ipak prećutala jer mi se nije dalo da raspravljam ko treba da drži četku. Ali želim ovako javno da ti poručim, da me više nećeš videti. Ni moju kosu.

Dragi moj komšija, zbog tebe se svakodnevno osećam kao u GTA igrici, a sada ću ti objasniti i zašto. Od kako si se ti doselio (u Beograd i u zgradu u kojoj živim) svako veče se igram poligona na parkingu, a zapravo, duboko u sebi sasvim sam sigurna da jedini ko bi ovde trebalo ponovo da polaže poligon si ti! No, ja nisam ni sudija, ni kadija. Ali bilo bi lepo kada bi se sledeći put parkirao na JEDNO parking mesto. Još lepše bi bilo kada bi sledeći put ostavio RAZUMAN prostor između tvoje leve i moje desne iliti VOZAČEVE strane, jer se često dešava da zbog tebe i Žike sa trećeg sprata ne mogu uopšte da uđem u svoj auto, ni sa vozačeve, ni sa suvozačeve strane. Takođe, bih te dragi moj komšija zamolila da me sledeći put u nedostatku parking mesta ipak ne zagradiš! A evo i zašto: prvo jer je vikend i još uvek ne idem u Mesnu zajednicu da igram tombolu već idem do grada, a za to mi treba auto, koji ne mogu da isparkiram pošto si me zagradio i drugo, jer mi ne pada na pamet da se raspitujem za tvoje prezime kako bih ti zvonila na interfon da bi izašao da isparkiraš. Dragi komšija ovo nije selo već grad i prostor gde parkiraš nije tvoja privatna garaža već parking. Lepo bi komšija bilo kada bi imao i samo malo osećaja za druge.

Draga prodavačice u marketu ispred moje zgrade, tebe bih htela da zamolim da mi sledeći put spakuješ u kesu namirnice koje sam kupila, jer nisam ušla u samouslugu, da jesam, umesto tebe bi stajala mašina na kojoj sam otkucavaš račun (kao u Merkatoru) i ja se onda ne bih ljutila što moram sama da pakujem. Takođe, draga prodavačice, nije u redu da po povratku sa svog posla ja obavljam i tvoj posao.

 

Draga prodavačice u "no name" butiku na Bulevaru, ili u Piramidi, ili na Banovom Brdu (svejedno) ako sam zatražila pantalone u veličini 34 zaista bih volela da mi daš taj broj i da me ne ubeđuješ kako mi treba veći. Ne želim da meni bude neprijatno što tvoja zadnjica ne može da stane ni u konfekcijski "plus sajz" pa si se nakomila na mene da me ubediš da ne znam koji broj pantalona nosim. Sve i da ti izgledam kao neko ko nosi 38, a tražim ti da mi prodaš broj 36 ja ne vidim nijedan razlog zašto bi me ubeđivala da ne kupim, ne plaćam tvojim parama i neće se tvoja koža gužvati u njima. Zato bih, draga prodavačice, sledeći put volela da mi dopustiš da sa svojim parama, svojom platom kupim šta god mi je volja, pa taman nikad više obukla tu stvar. Hvala.

Draga moja koleginice, tebi sam htela lično da se obratim, ali pošto iz pouzdanih izvora znam da čitaš svaki moj tekst (i onaj koji još uvek nije objavljen) tebi mogu i ovim putem, verujem da će ti biti manje glupo kad pročitaš nego da sam ti to rekla u oči. Pa hajdemo redom, jer ova masa što čita ne zna o čemu pričam. Tebi sam htela da kažem da nije lepo da prepisuješ moje tekstove i kradeš moje ideje, jer... ipak nema jer - jer jednostavno nije lepo. Naravno tebi niko ne može da zabrani da kradeš i prepisuješ tekst. Krađa je danas ionako legitimna gotovo isto kao i mobing. Ali nije lepo, jer te to draga koleginice, čini istim onim seronjom kao i mog frizera. Zapravo, seronkom, da se bolje izrazim - sada je moderna ta rodna ravnopravnost u našem jeziku, pa bi bilo glupo da ne pratim trendove. Takođe, draga moja koleginice možda ne bi bilo loše da pogledaš u rečniku šta znači "kolegijalnost", samo nemoj mene da pitaš, mene je mama naučila da ćutim, a verovatno mi je reč "kolegijalnost" objasnila pantomimom sa magarećim rogovima na glavi, nemam drugo objašnjenje zašto puštam ljude da budu seronje/seronke. Možda zato što zaista verujem da "onaj gore" ne gricka semenke, već da beleži. Beleži svako prepisano slovo, svaki centimetar više skraćene kose, svako drukanje kod nadređenih jer ulizica mora da ispuni dnevnu kvotu dvoličnosti kako bi nahranila svoju nesrećnost. Beleži!

Draga moja "drugarice", volela bih da znaš da svaki put kada podigneš levu obrvu i pogled skreneš u stranu ti zapravo lažeš, a volela bih da znaš i da ja to znam. Takođe, baš u trenutku dok razrađuješ tu svoju "belu laž" zasvrbi te nešto na vratu i iza uha. Retko kad zapamtiš tu istinu u koju si ubeđena te mi je svaki put prepričaš s druge lokacije. Pored toga, volela bih da znaš da i naša Mara kod koje me ogovaraš takođe ogovara tebe, a verovatno i mene. I nije važno da li si joj rekla SAMO da mi je onaj stajling bio odvratan, ili si joj SAMO rekla da mi je odvratna nijansa karmina, važno je da sam SAMO svaki put saznala. I da SAMO više nismo drugarice.

I mnogi od vas će sad reći - ogorčena je. I jesam! Ogorčena sam na krtice u društvu, na maliciozne ljude sklone ogovaranju, na maliciozne ljude koji ti saspu crnu laž u lice kao belu istinu, na žene koje zavide drugim ženama, na žene koje sapliću druge žene... Ogorčena sam na sve što nije - SAMO gledaj svoja posla.

 

Znate li kakve žene volim?

Žene koje nemaju problem da drugoj ženi pruže ruku i čestitaju na uspehu, na pokušaju.

Žene koje nemaju problem da drugoj ženi kažu da je lepa, da joj odlično stoji ta suknja, a da su joj cipele brutalne. Ali da to zaista i misle!

Žene koje nemaju problem da sede sa drugim ženama i da ne žale što njen njihov partner u njenim očima bolji od njenog.

Žene koje hoće da pomogu kad ti pomoć zatreba.

Žene koje neće dozvoliti da ih kilogram viška natera da budu zle prema mršavicama.

Žene koje mane nose kao ordenje.

Žene koje su jake čak i kada znaju da su najslabije.

Žene koje su FER!

Do sledeće kolumne budite dobri i dobro.

T.

Iz ugla jedne Beograđanke

(Izvor: zena.blic.rs)

Share this article