Pre Prvog svetskog rata tu je živelo više od 200 potomaka čeških kolonista. Danas ih malobrojnost ne sprečava da budu čuvari tradicije i centar okupljanja ove nacionalne manjine u Vojvodini.
Selo opstaje na ovom broju stanovnika još od sedamdesetih. Jedan mladi bračni par iz Smedereva nedavno se doselio, a ima i nekoliko prinova u porodicama starosedelaca i tako selo živi još uvek.
Škola im, kako kažu za Blic, ne radi od 1974. godine i uz pomoć Ambasade Češke u toj zgradi napravljen je Etno-muzej sa idejom očuvanja češkog identiteta. Kada je Noć muzeja ovde svraćaju čak i studenti iz Češke.
Svake subote dolazi učiteljica, inače poreklom iz Češke, koja trenutno živi u Beloj Crkvi, te u Domu kulture drži časove češkog jezika za nekolicinu učenika.
Kako selo predstavlja svojevrsnu oazu mira sa nedirnutom prirodom, leti ga tradicionalno pohode i izviđači iz Češke, ali i mladi avanturisti iz naše zemlje i regiona. Poznato je i po manifestaciji „Paprikašijada“, kada se krčka nekoliko desetina kotlića sa dobro oljućenom piletinom. Sve ostale dane Češko Selo tihuje, ljudi se bave poljoprivredom i čekaju da zima prođe.
„Češka beseda“ izdala je knjigu „Nekad i sad“ na srpskom i češkom jeziku, koja svedoči o dolasku ovog naroda pre 200 godina u Vojvodinu i njegovog života do danas. Češki kolonisti koji su krenuli iz Kultne Hore prvo su stigli u Rumuniju, a jedan deo naselio je tadašnji Fabijan. Od Austrougarske tada su dobili 255 lanaca zemlje, krave i konje.
U mestu postoje samo tri ulice nazvane po bitnim ličnostima češke istorije – Tomaša Gariga Masarika, Jana Husa i Vaclava Havela.
Masarik je bio borac za samostalnost Čeha i Slovaka i prvi predsednik Čehoslovačke. Jan Hus je bio češki sveštenik i filozof, prvi reformator katolicizma. Vaclav Havel bio je pisac, disident i prvi predsednik Čehoslovačke posle pada komunizma.
(Izvor: blic.rs)