"KAKO SKRŠTENIH RUKU DA ČEKAM NJEGOVU SMRT" Borba Milana iz Despotovca da spasi život sina (1) obolelog od meningitisa para srce

Beba A.S. stara godinu iz Despotovca već sedam meseci leži u Kliničkom centru u Kragujevcu jer isto toliko vremena lekari leče posledice nastale posle upale mozga i moždanih ovojnica, koje je dobila po drugi put.

Očajni roditelji kojima su lekari rekli da im je dete, u međuvremenu, postalo takozvani palijantivni pacijent ili drugim rečima čeka se samo kraj, pokušavaju na sve načine da nađu leka svom sinu bilo gde u zemlji, odnosno da prebace sina u Beograd.

 

Kako za "Blic" navodi otac mališana Milan Stojković, njegov sin je svestan, maše ručicama, drma nožicama, "lepo izgleda", ali diše pomoću respiratora.

Ne gube nadu, kako kaže, jer dok ima "grama života u njemu oni neće prestati mu traže spas".

Otac sa sinom

 *Otac sa sinom / FOTO: FACEBOOK

Milan je, prema sopstvenim rečima, nekoliko puta molio lekare da dete prebaci u Beograd ili u bilo koje drugo mesto gde bi možda bilo leka, ali su ti pokušaji propali.

- Očajni smo. Lekari su nam savetovali da kupimo respirator kako bi mališan mogao da dođe kući u, 70 kilometra, udaljeni Despotovac. Rekao sam da je to nemoguće. Objasnio sam da nisam lekar i da ne bih znao šta da radim s detetom i kako da ga "kačim" na respirator. Takođe, objasnio sam im da u Despotovcu nestaje struja i to vrlo često. Zna da je ne bude od ujutru do uveče. Pitao sam kako bi onda moj sin disao i dobio odgovor da kupim agregat. Ne znam šta da kažem. Tokom tih sedam meseci sam se razboleo, dobio visok pritisak, lekove i takav moram da radim. A nije mi do života - priča za "Blic" taj nesrećni otac.

 

"Ne optužujem nikoga samo želim da nađem sinu leka"

On ne optužuje lekare ni za šta, kako kaže, već samo želi da dete, ako već ne može da se leči u Kragujevcu, "prebaci u bilo koju drugu zdravstvenu ustanovu gde postoji mogućnost da se proba lečenje jer ne može skršetnih ruku da čeka smrt svog jedinca".

Sve je počelo, kako opisuje, kada je njihov sin napunio četiri meseca i dobio epi - napad.

- Mislili smo da je u pitanju epilepsija. Odveli smo ga hitno u Klinički centar u Kragujevcu, gde su lekari ustanovili encefalitis ili upalu mozga i meningitis ili upalu moždanica virusnog porekla. Moja supruga je provela s detetom 15 dana u Kragujevcu, koliko je trajalo njegovo lečenje. Potom su ih otpustili kući. Sve je bilo u redu mesec dana. Potom je dete 29. maja ove godine dobilo ponovo epi - napad. Opet smo završili u kragujevačkom kliničkom centru i od tada moj sin više nije napuštao bolničku sobu. Takođe, sve to vreme smo zbunjeni jer ne znamo o čemu se, konkretno, radi, osim što je potupno ista dijagnoza kao i prvi put - navodi on.

Prema njegovim rečima, mališan je pre tri meseca bio na ispitivanju u beogradskom Institutu za majku i dete.

- Proveo je mesec dana u njihovoj bolničkoj sobi. Lekari u Beogradu rekli su nam da je činjenica da nam je dete na malo dužem lečenju, ali da ima nade. Neurološki je zaostajao za svojim vršnjacima zato što još nije počeo čvrsto da sedi i drži glavicu. Tada je sve bilo u redu. Mogao je da vidi i čuje. Vraćen je u Kragujevac. Tamo su ga pre dva meseca, a po povratku iz Beograda, prikačili za respirator. Zvali su nas da potpišemo pristanak da mu urade malu intervenciju na vratu, odnosno da kroz mali rez ubace u dušnik cevčicu preko koje će moj sin biti povezan na mašinu - priča taj nesrećni otac.

"Samo se čeka kraj"

Milan navodi da su pristali na intervenciju, a lekari su objasnili da njegovo dete stavljaju na respirator da mu "oslobodili nosić i usta da bi mogli da ga nauče da guta".

- Naravno, sve što treba neka rade ne bi li ga izlečili. I, tada saznajemo da nam je sin postao palijativni pacijent. To znači, kako su nam objasnili u bolnici, da je prognoza takva da je moj sin došao do kraja, faktički - on umire. Rekli su da je u Kragujevcu "na nezi" i da ga oni održavaju u životu. Razlog za takvo stanje jeste što moj sin ne može samostalno da diše. Nisu mi rekli zbog čega i šta se sve desilo. Njihove reči su da dete ne može da se izleči i da su uradili sve što su mogli. Pre dve nedelje lekari su me obavestili da moj sin ne čuje i ne vidi - kaže taj otac.

 

On objašnjava da je to bio strašan udarac za suprugu i njega.

- Rekao sam: "Dajte šansu da moje dete vodimo gde treba" i dobili odgovor da su već iz Kragujevca zvali lekare u Beogradu koji su odbili da prime palijativnog pacijenta. Sin mi je sedam meseci u bolnici. Njegovo stanje ne ide na bolje ali se i ne pogoršava. On napreduje, lepo izgleda, svestan je, maše ručicama, mrda nožicama. Zvao sam i sam Tiršovu i dobio odgovor da se prebacivanje pacijenta odvija između zdravstvenih ustanova, a ne ovako. Stvarno sam očajan. Bolestan. Nije mi ni do čega. Imam samo to jedno dete. Moja supruga je u strašnom stanju. Neću da odustanem od svog sina. Probaću sve što je u mojoj moći - završava otac.

Klinički centar: Poslaćemo dete u Beograd

Prof. dr Predrag Sazdanović, direktor Kliničkog centra u Kragujevcu, potvrđuje za "Blic" da je dete već dugo kod njih na lečenju i dodaje da je u pitanju težak pacijet.

- U Kliničkom centru "Kragujevac" postoje apsolutno svi uslovi za lečenje takvih pacijenata. Iako je dete težak pacijent ukoliko roditelji insistiraju da ga prebacimo u neku od tercijalnih ustanova u Beogradu, mi ćemo to da učinimo. Dosad smo uradili sve što protokol predviđa kada je lečenje tog pacijenta u pitanju - kazao je prof. dr Sazdanović.

(Izvor: blic.rs)

Share this article