"Krenem jutros na posao, na semaforu kod bolnice, haos. Pomislim, opet sudar, ništa neobično i opet taksi, sasvim logično. Zapravo, pažnju mi skrene mladić koji izlazi iz auta i viče:
- Daj bre, majmune, skloni auto, šta glumiš tu?!
*Taksista je napravio zastoj, ali sa razlogom/ Foto: Facebook/Dragana Miletić
I onda tek ukapiram da je taksista, čovek koga poznajem još dok je bio dečačić, zaustavio vozilo tačno nasred raskrsnice, izašao iz auta i pomaže dedi da pređe ulicu.
Taj semafor kod bolnice je sa bočne strane izuzetno kratak, čak i ja tu jedva pretrčim da bih prešla ulicu. Deda je krenuo sa dva štapa da mili i na pola puta su ga opkolila vozila kojima se otvorio semafor. Svi su počeli da trube, jer žure i gde je sad pošao deda i što puštaju dedu samog da lunja po ulici sa dva štapa i svi žurimo na posao i šta sad, da sam udario dedu, da robijam kao za čoveka.
*Foto: Facebook/Dragana Miletić
A deda se ukopao i sada već ne zna na koju stranu treba da ide. Samo jedan čovek je zaustavio saobraćaj i sasvim strpljivo i polako, sa puno poštovanja, preveo dedu na željenu stranu.
Šta mislite, hoćemo li i mi ikada ostariti? Ili se plašimo da razmišljamo o tome?"
(Izvor: telegraf.rs)