Neka se udavala i 100 puta - ako je udariš, nisi muškarac!

Porodično nasilje jedan je od gorućih problema našeg društva. Za samo prva tri meseca 2018. godine čak 10 žena u Srbiji ubili su partneri. Onih sa teškim povredama ne zna se ni broj, a malo koga i zanima. Osim kada su poznate, onda ih razvlače do najsitnijih detalja po medijima.

Ali čak i tada - umesto da postoji solidarnost sa osobom koja trpi nasilje, komentari koji se najčešće mogu pročitati jesu: "Sama je tražila!", "Koji joj je to po redu!", "Niko ne bije bez razloga!", "E njoj nijedan ne valja!".

 

Ako ne verujete meni, verovaćete, nadam se, svojim očima.

"Da nije problem u tebi?"

"Da nije problem u tebi?" Foto: Printscreen / Noizz.rs

"Ko nju može da trpi"

"Ko nju može da trpi" Foto: Printscreen / Noizz.rs

"Ja sam protiv nasilja, ali..."

"Ja sam protiv nasilja, ali..." Foto: Printscreen / Noizz.rs

"Lemaju se takve poput tebe"

"Lemaju se takve poput tebe" Foto: Printscreen / Noizz.rs

"Karma je čudo"

"Karma je čudo" Foto: Printscreen / Noizz.rs

Ne valja ni ovaj što bije?!

Ne valja ni ovaj što bije?! Foto: Printscreen / Noizz.rs

"Da si bila dobra..."

"Da si bila dobra..." Foto: Printscreen / Noizz.rs

 

Ovo je tek 7 komentara, a samo danas takvih istih ima na hiljade. Da zlo bude veće - većinu ovih komentara napisale su žene.

Iste one žene koje bi sutra mogle da se nađu sa druge strane pesnice, da osete kako je to kada neko misli da "zaslužuješ" batine... Ako progovore, svaka od njih će samo biti "žena koja je vikala nasilnik" - niko ih neće shvatiti ozbiljno, baš zato što na svaki slučaj reagujemo ovako, a posebno kada je u pitanju osoba koju mislimo da znamo, jer smo o njoj čitali u novinama i ne sviđa nam se njen životni stil.

Namerno u ovom tekstu ne pominjem nijedno ime - znate sasvim sigurno koji današnji slučaj je inspirisao nastanak ovog teksta, ali to ime svakako nije bitno. Jer ne sude njoj u komentarima zato što je ona ta, imenom i prezimenom. Sude joj jer je žena koja se usudila da sama pravi svoje životne izbore, makar se nikom drugom ne dopadali, pa makar oni bili i pogrešni.

Njoj, konkretno, zameraju muškarce iz prošlosti, pa smatraju da je zaslužila batine jer se udala više puta. Onima koje se nisu udavale nijednom zameraju što se nisu udale, jer "mora da im nešto fali kad ih niko neće". Onima koje imaju decu sa različitim muškarcima (kao što je ovde slučaj), zameraju to. A tek one koje nemaju decu - šta s njima nije u redu?!

Ruku na srce, bilo je i komentara da niko nikada ne zaslužuje batine (bez da se u nastavku nalazi ono čuveno ALI...). Malo, ali ih je bilo. I bilo je onih koji osuđuju nasilnika, jedino što se baš često nekako provuče neko opravdanje, kako je nasilje koje je ona trpela njena krivica - trebalo je da bira bolje.

 

Ako ćemo da se okrenemo ediciji "Dživdžan zbori", reći ćemo: "Da čovek zna gde će pasti, on bi tu seo". Treba li u životu uvek da krećemo od pretpostavke da je neko zao, loš, nasilnik, zato što smo imali loše iskustvo u prošlosti? Osim toga, šta ako on nije ni na koji način pokazao da je nasilan sve do tog trenutka kada je podigao ruku na nju.

Ne znate činjenice, a i da znate, one ne menjaju poentu. A to je:

U porodičnom nasilju ne postoji ALI. Ne postoji nikakvo opravdanje za nasilje. Nikada nije krivica osobe koja je žrtva nasilja. Ako mislite drugačije - grešite! Ako tučeš ženu - nisi muškarac. Nisi ništa. Ako opravdavaš nasilje - nisi čovek. Nisi ništa.

I za kraj - mislila sam da se u životu neće desiti da pri zdravoj pameti citiram Vedranu Rudan, ali evo, došao je i taj dan. Jer, ovaj citat je i te kako prikladan situaciji u kojoj se nalazimo (ne danas, jer sve to traje oduvek i trajaće zauvek, posebno ako mi budemo potpaljivale tu vatru otrovnim komentarima), pa nek se ko god hoće nađe uvređenim neprikladnim rečnikom:

"Žena je kurva kad na njegovom pogrebu glasno plače, žena je kurva kad na njegovom pogrebu tiho plače, žena je kurva kad na njegovom pogrebu ne plače, on je umro zato što mu je žena kurva."

Ostatak ovog veoma oštrog i otrežnjujućeg teksta možete pročitati na sajtu Rudanove. Dug je, ali vredi. Možda prepoznamo sve one žene oko nas koje su nazivali tim pogrdnim imenom, a možda prepoznamo i sebe.

(Izvor: noizz.rs / Anja Stanišić Bokić)

Share this article