NIŠLIJE OSTVARILE SVOJ SAN: Imamo ŠESTORO DECE, da smo čekali bolje uslove, ne bismo imali nijedno

Oduvek sam želeo da imam braću i sestre, ali moji roditelji nisu imali uslova da odgajaju više dece pa sam ostao jedinac. Kada sam odrastao i oženio se Malinom, pitao sam je da li želi da stvorimo veliku porodicu, na moju radost - pristala je, priča za „Blic“ Nebojša Marković (50) iz Niša.

- Bilo je uspona i padova, bilo je teških trenutaka, međutim, uspeli smo da ostvarimo svoj san i danas smo roditelji šestoro dece. Imamo Filipa (22), Kristinu (21), Janu (17), Luku (15), Dimitrija (13) i Ivu (7) - kaže Nebojša.

Iako iz početka nije bilo naročitih uslova, Nebojša i Malina nisu se puno dvoumili koliko će imati dece. Kako kažu, svako dete je planirano i željeno, a da su čekali da se sve kockice sklope i da uslovi budu idealni, objašnjavaju da danas ne bi imali ne šestoro, već nijedno dete. Odlučiti se na ovakav korak je hrabro, ima odricanja i velike borbe, ali najlepše je kada shvate da je san postao stvarnost.

   

- To je bila moja životna želja. Živeli smo na selu dok deca nisu pošla u srednju školu i nije bilo naročitih uslova kod roditelja, ali nisam odustajao. Iskreno, nisam mislio na sebe, hteo sam da imam veliku porodicu i to je bilo to. Nisam razmišljao kako će biti, znao sam da ću se za decu boriti, raditi od jutra do mraka kako bih im obezbedio neophodno. Da li je bilo lako, nije, ali znali smo i da se borimo i da ih vaspitavamo - priča Nebojša.

Malina (46) objašnjava da je lepo biti mama šestoro dece. Nekada je veselo, nekada ima čarki među njima, ali ono najvažnije, svi se vole i brinu jedni o drugima. Oni su joj velika pomoć, jer devojke brinu o kući, a muškarci znaju i ponešto da skuvaju.

- Kada žena hoće da rodi, ona ne razmišlja puno kakvi su uslovi, jednostavno postoji želja, a onda se sve čini kako bi ta deca bila srećna. Često me pitaju kako uspevamo, ne može uvek biti sve idealno, kada imamo, oni sami znaju šta mogu da traže, kada nemamo, oni ne traže. Sve sam ih tako vaspitavala i mogu da kažem da sam srećna i zadovoljna što su takvi - priča ponosna majka, koja dok je na poslu u fabrici obavezno neko od njih preuzme brigu o kući, ručku i mlađoj sestri.

Njihova sestra Kristina bila je na poslu: Jana, Dimitrije, Luka, Iva i Filip Marković

*FOTO: IVANA ANĐELKOVIĆ / RAS SRBIJA

Njihova sestra Kristina bila je na poslu: Jana, Dimitrije, Luka, Iva i Filip Marković

Nebojša radi u Kliničkom centru na reciklaži medicinskog otpada, Malina, Filip i Kristina rade u fabrici, dok ostali idu u školu. Po dolasku iz sela u grad, Markovići su živeli privatno, da bi 2017. godine dobili stan od 76 kvadrata u okviru socijalnog stanovanja u Ulici Majakovskog u Nišu, što im je umnogome olakšalo život.

- Siguran posao u Kliničkom centru mi je održao porodicu živu i zdravu. Kakva god moja plata bila, ona je sigurna. Sve smo opremili tako što smo podigli kredite, dobro je da imamo posla i da radimo. Ne žalim se, odrekao sam se i putovanja i moderne garderobe, kao i Malina, ali deca moraju da imaju, ja ću uživati kad odem u penziju i kada deca nađu svoj put - dodaje Nebojša.

 

Kakva god da je situacija niko ne treba da odustaje od roditeljstva, pričaju Markovići, ako postoji želja i volja, sve je moguće.

- Tek sada kada su porasli, kada smo prešli u veći stan, kada radimo, tek sada mogu da kažem dobro je, pošlo je nabolje. Da smo mi čekali bolje uslove i da se sve sklopi kako treba, mi ne bismo imali dece - priča Malina.

A da li su učinili pravu stvar, deca kažu da jesu, jer vole jedni druge i brinu uzajamno. Stariji paze mlađe a najmlađi uživaju u pažnji onih starijih. Filip, najstariji, srećan je što ima veliku porodicu. S obzirom na to da je on zaposleni brat, kao i njegova sestra Kristina, svojim mlađim sestrama i braći kad god je moguće priušte poklon. 

- Srećan sam što ih imam, pazim na njih, kad sam u prilici kupujem i ja njima. Radim u fabrici, trenirao sam fudbal 10 godina, ali nisam uspeo da se izborim da ostanem u tome. Ali nema veze, dobro je - kaže Filip.

Starija sestra Kristina bila je na poslu, ali tu se našla Jana, koja osim što pohađa Trgovinsku školu, bavi se i manekenstvom. Za braću i sestre kaže da ih obožava.

Jana sa najmlađom sestrom Ivom: Oduvek brinemo jedni o drugima i verujem da ćemo se uvek držati zajedno

*FOTO: IVANA ANĐELKOVIĆ / RAS SRBIJA

Jana sa najmlađom sestrom Ivom: Oduvek brinemo jedni o drugima i verujem da ćemo se uvek držati zajedno

- Zaista sam srećna što imamo jedni druge, velika je radost što nas je ovoliko. Uvek je zabavno, veselo. Oduvek brinemo jedni o drugima i verujem da ćemo se uvek držati zajedno - priča Jana.

Luka koji trenira košarku i Dimitrije fudbal, saglasni su sa Filipom i Janom da su oni jedni drugima najveća radost. Malena Iva je sada pošla u školu. Kaže da njoj ništa ni ne treba, jer ima svega.

- Volim ih sve i oni mene. Srećna sam što smo mi velika porodica i što je kod nas uvek zabavno. Ne bih menjala nikog od njih, najbolji su - kaže Iva, koja je ujedno i najmlađi član ove velike porodice.

(Izvor: blic.rs / Ivana Anđelković)

Share this article