Plakao sam pre neki dan kad detetu nisam imao da dam 50 dinara

Pedesetak radnika niškog JKP "Gorica" ne napušta radna mesta i spava u kapeli na Novom groblju.

VEĆ osam meseci bez dinara rade jedan od najtežih fizičkih poslova, ali malo ko mari za njih. Jedini način da skrenu pažnju na svoju muku bila je odluka da ne napuštaju radna mesta, jer nemaju srca da štrajkuju i ostave pokojnike nesahranjene. Kišne majske dane pedesetak radnika niškog JKP "Gorica" zamenili su tmurnim i hladnim noćima na Novom groblju. Danju rade, noću protestuju i spavaju u kapeli. Tako će biti sve dok se neko ne smiluje i plati im zarađeno.

 

Vladica Mitrović (41) iz doljevačkog sela Orljana kaže da mu se ne ide kući. Čekaju ga neplaćeni računi. Svakog trenutka mogu izvršitelji da mu pokucaju na vrata.

- Osim duše i golog života nemam u ovom trenutku šta da im ponudim. Neka nose ako im šta vredi iz kuće - kaže Vladica, koji svakodnevno iskopa u proseku po sedam raka. - Pitam se odakle mi snaga da kopam ilovaču po ceo dan. Mogu fizički nekako da podnesem, jer dobri srpski običaj da se jelo ostavlja na grobovima spasava nas od gladi. Ali ne mogu više psihički da izdržim, da se svaki dan nadam isplati zarade. Plakao sam pre neki dan kad detetu nisam imao da dam 50 dinara.

Najstarijem grobaru Dragiju Ibriću (58) još je teže jer 12 članova njegove porodice zavisi od plate. Što je još gore, i sudbinu svog sina Olivera vezao je za ovo preduzeće.

- Pune 34 godine kopam rake na minus 20 i plus 40 stepeni. Pošteno radim svoj posao i samo želim da dobijem zarađeno - veli Dragi.

Ovaj posao, kažu, ispije čoveka već nakon decenije rada. A valja izdržati još 30 godina do penzije. Puca kičma od tereta, stradaju zglobovi. Radna snaga koja nikome nije potrebna.

- Svesni smo da ne možemo da ne sahranjujemo pokojnike, ali smo i mi postali živi mrtvaci - kaže Ivica Stevanović.

Ovi radnici su u neku ruku "kolateralna" šteta gradske vlasti, koja je pokušavajući da spase preduzeće JKP "Gorica" zaboravila na njih. Deo radnika su zbrinuli u druga dva javna preduzeća, JKP "Medijana" i "Parking servis", a ostavili su na cedilu one bez čijeg rada bi se dobar deo Nišlija našao u velikom problemu.

 

MILIONI

U PROSEKU troškovi sahranjivanja po najnižoj tarifi su 60.000 dinara na ovom groblju. Radnici su preračunali da mesečno samo od toga zarade po 16 miliona dinara, a za plate njih 213 potrebno je 11 miliona dinara.

- Može li neko da objasni kako je onda ovo preduzeće propalo. Nismo na teret grada ili države. Kod nas nema sahranjivanje na veresiju, sve se odmah plaća. Treba građani da znaju da mi od tog novca ne vidimo ni dinara od avgusta prošle godine - ogorčeni su radnici.

 

(novosti)

Share this article