POKLANJAM PLAC SVAKOME KO ŽELI VIKENDICU Sveštenik se vratio u rodni kraj i pokrenuo akciju vrednu divljenja

Svi su dobrodošli u Banju Badanju da grade vikendice na besplatnim placevima i razvijaju bogat kraj koji je zbog nebrige siromašan: to im poručuje sveštenik Eparhije šabačke Vojislav Petrović.

Rođen sa druge strane planine Cer, sveštenik Eparhije šabačke Vojislav Petrović uvek joj se vraćao. Planinskim vencem, gde je izvojevana prva velika pobeda srpske vojske u Prvom svetskom ratu, stizao je u rodnu Donju Badanju. Poslednjih decenija dolazio je kao sveštenik koji nije napustio porodično imanje odlaskom u svešteničku službu, a kao dečak vraćajući se iz ovdašnje škole. Tu je osamdesetih odlučio da upiše bogosloviju, na razočaranje roditelja poljoprivrednika, strica policajca, ali i nastavnika u ekonomskoj školi, koji su taj potez smatrali svojim najvećim neuspehom. On je uspeo u svom naumu, motivisan da svima dokaže da duhovni način razmišljanja obogaćuje svetovni život.

 

Vratio se i ovih dana sveštenik šabački sa idejom da svoj rodni kraj, koji preti da zaraste u ostruge i šiblje, učini mestom gde će mnogi dolaziti, boraviti i napuštati ga sa željom da se tu ponovo vrate. Izašao je javno sa ponudom da će svakom ko bude želeo da sagradi vikendicu u Banji Badanji pokloniti plac. Na ledini od dva hektara planira da izgradi crkvu vojnicima i civilnim žrtvama Prvog i Drugog svetskog rata, a ostatak zemljišta iskoristi za gradnju vikend naselja, parka i drugih sadržaja.

- Poklonićemo ljudima koji učestvuju u projektu i van njega po nekoliko ari. Upravo se radi urbanističko rešenje da to bude jedno vikend naselje i apartmansko naselje oko same crkve. Da crkva živi i ujedno da damo šansu razvoju. Mi ne možemo mnogo, ali možemo da ponudimo sebe, svoj angažman i sopstvene kapacitete, a to su placevi. Mi ne čuvamo ljubomorno imanje koje imamo, već želimo da se ono koristi za dobrobit svih nas. Crkva koju planiramo da gradimo neće mnogo pomoći ni sebi, ali ni svešteniku koji bude tu služio, ali u zajedničkoj akciji doći ćemo do odgovarajućeg projekta koji će mnoge dovesti u ovaj kraj jer će tu imati Cer, banju, Gvozdenu vodu i svoj mir i tišinu - kaže Petrović za "Blic".

 *FOTO: RAS SRBIJA

Sve ima ovaj kraj ispod istorijske planine Cer: zelenu oazu, netaknutu prirodu, trim-staze, lekovitu sumporovitu vodu koja leči mnoge tegobe. Svi su dobrodošli u Banju Badanju da grade vikendice na besplatnim placevima i razvijaju bogat kraj koji je zbog nebrige siromašan.

- Mene interesuje razvoj. Šta mene košta da radim i potrošim svoj život da napravim makar osnovu za buduće generacije? Isto bih vreme trošio na neke druge stvari - prebacivanje programa, ležanje, pričanje u kafani uz pivo. Naša moralna obaveza jeste razvoj našeg kraja ili mesta gde smo se naselili, gde živimo i radimo. Potrošio sam godine pokušavajući da ubedim ljude u moje ranije stavove, kad u tome nisam uspeo, doneo sam odluku da sebe menjam - objašnjava sveštenik, koji je devedesetih godina, tokom političkih previranja u Srbiji, bio poznat po vatrenim političkim govorima. Na njegove postupke tada ni crkva nije blagonaklono gledala, pa je pre nekoliko godina bio kažnjen sa mesec dana službe i molitve.

 

Sveštenik Petrović je otac petoro dece – Mirjane, koja se po završetku srednje škole udala, Karađorđa, mastera programera, Petra, koji je završio prvu godinu Bogoslovskog fakulteta, Vuka, koji je treća godina Srednje bogoslovske škole i Marije, koja ide u umetničku školu. Uz skromnu suprugu i skladnu porodicu, prenosi vrednosti molitve i humanih dela.

Gradio crkvu, spomen-kompleks, muzej...

Ovo, inače, nije prvi poduhvat sveštenika Vojislava Petrovića, jer već godinama radi na razvoju planine Cer. Na najznačajnijoj istorijskoj planini izgradio je spomen-crkvu palim srpskim junacima u Cerskoj bici, posvećenu Svetom Jovanu Šangajskom. Sveštenik je i inicijator izgradnje spomen-kompleksa na planini Cer u obliku krsta visine 55 metara, kao i muzeja posvećenog Velikom ratu, čija realizacija je u toku. Na njegovu inicijativu izgrađena je i Crkva Svete Petke, kod starog železničkog mosta, u blizini mesta gde su po oslobođenju, 1944. godine, postradali viđeniji građani Šapca i u njoj se svake godine služi parastos nedužno stradalim žrtvama.

(Izvor: blic.rs)

Share this article