Ono kad te život podsjeti da su najveći među nama zapravo oni najmanji i najtiši, da biti vjernik ne znači ništa nego biti čovjek, da je život lijep i nikakav drugačiji, prepun divnih naizgled malih priča zbog kojih se sigurna sam, ova zemlja i dalje okreće.
I da zbog toga vrijedi živjeti i – vjerovati. Nebo i kada nam da hladne dane, nikada ne zaboravi na onaj nužan tračak sunca’ – komentar je jedne Zagrepčanke dirnute porukom susjeda koji je na vratima zgrade ostavio ni manje ni više nego, – svoje srce!
Hvala njemu i svim onim ljudima koji u ovo vrijeme vraćaju vjeru u ljude!