POTRESNO PISMO SARAJEVSKOG GLUMCA: Snajperom sam gađao čoveka pa sam završio u ludnici!

Sarajevski glumac Feđa Štukan u iskrenoj i potresnoj ispovesti, koju je postavio na društvenoj mreži grupa "Sarajevo Za Svu Raju I Cijeli Svijet", progovorio je u ratu devedesetih godina i bjasnio zašto više nikada neće uzeti pušku da bi se borio u ratu. 

Ispovest prenosimo u celosti:

"Ja sam iz mesanog braka, moj otac je musliman i njegova sva porodica su muslimani, vernici, dok su mi s majčine strane svi pravoslavci, Srbi, koji su ovde bili čitav rat, čak je i moj deda bio pukovnik bivše JNA koji je pričao čisti ekavski, koji nikad nije promenio i niko od njih nijednog trenutka nije imao nikakav problem za vreme rata.

Na početku sam se uključio u Policiju, bio sam prvo u Zelenim beretkama, tu nisam dobio oružje, koje sam hteo da imam kao i svaki glupi tinejdžer, i prijavio sam se u Policiju koja je tada bila jedina regularna oružana formacija. Radili smo sve poznate akcije na ratištima oko grada: Poljine, Stup, Azići, Trebević, sve smo obišli u najgorim momentima.

 

Tu sam bio devet meseci, posle toga sam otišao u 2. brdsku brigadu, jer sam tamo imao najviše prijatelja, oni su me poslali na obuku za specijalne jedinice kod mudžahedina: Abaza, Dževada i Huseina u Velesićima. To sam završio za dva meseca odprilike, i bio u Specijalnoj jedinica 2. brdske brigade Armije BiH.

Bio sam snajperista, pucao sam u jednog coveka da ga ubijem, na drugoj strani. Bio je vedar dan, on je stajao na brdu, iza leđa mu je bilo nebo, mogao sam ga vrlo dobro videti golim okom, bio je nekih 500 metara odprilike daleko od mene. Ispalio sam 5 - 6 metaka, snajper nije bio dobar i prestao sam da pucam.

Tu noć sam imao noćne more od toga šta sam uradio. Po svom ubeđenju sam stopostotni pacifista, i takve situacije su me dovele do toga da prestanem ceniti ne samo svoj nego bilo čiji život.

Razmišljao sam tu noć i došao do odluke, da ja više nikad neću pucati ni na koga, bez obzira za šta, za čije ideale, čije pune đepove, politiku, bilo koju veru, naciju, znači ja više nikad neću uzeti pušku da se borim u ratu, osim u slučaju samoodbrane. Posle toga proveo sam godinu dana u ludnici, posle toga viša lekarska komsija me oslobodila vojske i tako sam pred sami kraj rata otišao u Nemačku''.

(Izvor: Kurir.rs)

Share this article