*FOTO: JUGMEDIA.RS
“Kada je otac ostao bez posla bio sam ubeđen da je i našem školovanju došao kraj. I ko zna šta bi se sa nama desilo da on nije otišao u Simpo kod svog školskog druga Budimira Mihajlovića i zamolio ga da od ovog industrijskog giganta, koji se u to vreme bavio i agrarom, dobije ovce na čuvanje. Kada su nam stigle polumerimke laknulo mi je na duši. Ocu ponajviše.Toliko smo bili ohrabreni da smo svi u porodici bili ubeđeni da ćemo za pet godina mesom otplatiti ovce”, kazuje Dalibor, navodiJugmedia.rs.
Učio od oca kako se gaje ovce
To, međutim, nije bilo nimalo lako i to je ovaj mlad čovek dobro osetio na sopstvenoj koži. On se i danas rado seća trenutka kada su ovce doterali na imanju njegove majke u selu Smiljević, udaljenog oko trideset kilometara od Vranja uz administrativnu liniju sa Kosovom i Metohijom. Dobra paša, izvorska voda i planinski vazduh učinili su svoje. Stado ovaca je lepo napredovalo i oni su u roku otplatili dug.
*FOTO: JUGMEDIA.RS
Dok je studirao Dalibor je dobar deo svog slobodnog vremena provodio sa ocem na selu. Od njega je učio kako se gaje ovce, a naročito kako sa njima treba da postupi u vreme jagnjenja. Njihovi jaganjci su bili veom traženi. Svi oni koji su želeli da na trpezi imaju kvalitetno jagnje čije se meso topi u ustima, dolazili su u Smiljević. Tamo su uz prvoklasan ovčji sir tvrdili i pazar. Nažalost, kada je udarila besprarica kupci su prestali da dolaze.
“Kada mušterije nisu mogle da dođu kod nas mi smo rešili da im se približimo sa ovcama. Ovce smo zajedno s jaganjcima natovarili u kamion i dovezli ih u očev rodni Neradovac, koji se nalazi tik uz Koridor 10.
Ovce su čuvali i njegov deda Radivoje i otac Sveta
"U tom periodu smo puno radili i na poboljšanju rasnog sastava ovaca. Od vranjske Poljoprivredne škole kupili smo ovna rase vitemberg. To je bio prvi korak u ostvarenju naših ciljeva. Na poljani iznad sela napravili smo staju sa torom gde smo smestili sedamdesetak ovaca sa nekoliko koza. Hteli smo od države da uzmemo i kredit ali smo odustali od toga kada smo se raspitali pod kojim uslovima se dobijaju krediti”, priča Dalibor.
*FOTO: JUGMEDIA.RS
Zbog toga je Dalibor svoje ambiciozne planove morao da prolongira za neka bolja vremena.On se svojski trudi da stado održi u što boljoj kondiciji. I dok ovce na pašu svakodnevno izvodi njegov drug Slađan Simonović, on sa majkom Gordanom obrađuje šest hektara zemlje. Hrane uvek ima dovoljno. U vreme jagnjenja, Daliboru dobar deo ovaca iz stada ojagnji po dva jaganjca.
Ima stalne mušterije, zaradom je zadovoljan i to mu daje elana da opstane u ovom poslu.
(Izvor: jugmedia.rs / G. Nastić)