Prof. Danica Grujičić : Naše žene su TIHI HEROJI, a mladi su nam STOSTRUKO VIŠE vratili, nego što smo u njih uložili

Prirodno je da svako voli i da se ponosi svojom zemljom i svojim narodom, to je osećanje koje se razvija od rođenja.

Kao što je govorio Momo Kapor: ''Patriotizam inače nikada nisam priznavao kao neku posebnu kategoriju, to je stvar kućnog vaspitanja, to te nauči baka, deka, otac, normalno ponašanje kao što kažeš 'dobar dan', skineš kapu ili ustupiš stolicu."

Zato je važno da se deci usađuje ljubav prema narodu i zemlji, prvo u porodici, zatim u školi, društvu, kroz medije... Stvarati dobre i kvalitetne ljude, to mora biti naš motiv jer to je jedini način kako možemo da idemo napred.

   

Pored kolektivne svesti o ljubavi prema narodu i zemlji što je karakteristika svih naroda postoje i lični razlozi zašto svako od nas voli Srbiju i zašto se ponosi njome, bilo da su to lične uspomene, uspesi naših naučnika, sportista ili umetnika. Postoji mnogo stvari koje mene vežu za Srbiju, počev od prirodnih lepota, istorije, kulture, spomenika, crkava... ali ono što daje težinu i smisao svemu tome su naši ljudi.

Koliko god da smo proživeli teške trenutke, ratove, sankcije, nemaštinu i probleme, ono što krasi naš narod je empatija i gostoprimstvo. To je ono što nikada nismo izgubili, koliko god da nam se istorija obijala o glavu uvek smo bili spremni da dočekamo gosta i podelimo sa njim poslednji obrok.

Postoje oni koje bih izdvojila u ovom trenutku u našem narodu, na koje sam posebno ponosna.

Na prvom mestu to su mladi, sjajna generacija. U periodu 1912. do 1918. godine izgubili smo zlatnu generaciju mladih, one koji su odbranili ovaj naš geografski prostor, podigli ovaj narod i stvorili državu, one koji su upisali naš narod u istoriju.

Trebalo je 100 godina da se ta deca ponovo rode i sada su tu sa nama, sadašnji dvadesetogodišnjaci i tridesetogodišnjaci. Oni su ti koji daju energiju i smisao da svaki dan radimo kako bi im omogućili bolje uslove. Neverovatno talentovani, na svim poljima to pokazuju bilo da su u pitanju mladi naučnici, vrhunski umetnici ili fantastični sportisti.

Nismo u njih uložili koliko zaslužuju, a oni su vratili stostruko više. Pogledajte naše matematičare i fizičare koji pobeđuju na najvećim svetskim takmičenjima. Ili sjajne sportiste koji, stoje na krovu sveta bilo da je košarka, vaterpolo, odbojka, tenis, borilačke veštine. Ili umetnike kao što su Stefan Milenković ili Nemanja Radulović. To su ljudi koji pronose slavu naše zemlje u svetu i promovišu najveće ljudske vrednosti. Kada pogledate tu sjajnu decu nemoguće je ne ponositi se Srbijom.

 

I ono što je najvažnije, oni su dobri ljudi, koji nisu zaboravili da pomažu drugima i da na krajnje nesnjebičan način čine da cela naša zajednica bude bolja.

Na drugom mestu, želim da istaknem žene u Srbiji. One su te predane majke koje su pored svojih poslova uspele da vaspitaju i stvore naučnike, umetnike ili sportske šampione. One su onaj neiskorišćeni i tihi deo Srbije koje su se u teškim trenucima naše burne istorije borile za život i kada je cela zemlja umirala.

Tihi heroji koji i danas moraju da rade i po dva posla i da vaspitavaju decu. Iako za ono što čine za našu zemlju često nisu dovoljno priznate uspevaju i pored svega da rade velike stvari, bilo da je to Mileva Marić, Milunka Savić, Katarina Ivanović, Draga Ljočić, Jelisaveta Načić, Milica Mandić ili bilo koja domaćica, majka, snaha, ćerka, baka, tetka, svaka od njih je stub kuće i porodice. Ne traže nikakvu zahvalnost, tu su uvek za sve nas i čine me izuzetno ponosnim što ih poznajem. One trebaju da budu motiv svima nama.

I naravno, postoji ono što su univerzalne vrednosti i lepote naše zemlje i naroda koje su postale deo našeg identiteta koji nosimo u sebi kao što nosimo ime i prezime. A to su jezik, ćirilica, etno muzika, kolo, običaji, vera, Mileševa, Dečani, Studenica, Hram Svetog Save, ravnice Vojvodine, ili brda zapadne Srbije, srčanost juga, lepota istoka, Kosovo i Metohija, Sava, Dunav, Morava, Drina, Narodno pozorište, Prva kragujevačka gimnazija, najstarija škola u Beogradu, Narodni muzej, narodna nošnja, hrana... Ali pre svega naši ljudi, oni me čine ponosnim što sam građanka Srbije.

Autorka je direktor Instituta za onkologiju, redovniprofesor Medicinskog fakulteta i jedna od najboljih srpskih neurohirurga

(Izvor: blic.rs)

Share this article