PROSJAČKE PRIČE: Ista devojka mi je svaki dan tražila 50 dinara za kartu, jednom sam je pratio...

Prema procenama stručnjaka u Beogradu se više od 1.200 ljudi bavi prosjačenjem. To je prevazišlo okvire pojedinačnih slučajeva i preraslo u pravu "industriju", u kojoj se godišnje samo u glavnom gradu Srbije zaradi nekoliko miliona evra.

Organizovani kriminal nije jedini problem, već i prevare, gluma i korišćenje tuđe želje da se pomogne u nevolji.

Ista priča, ista devojka, isto pitanje...

Tako je u Beogradu poznata devojka iz Knez Mihailove koja svakodnevno traži između dvadeset i pedeset dinara za autobusku kartu do Novog Sada.

- Radim u jednoj knjižari blizu Knez Mihailove i svakodnevno prolazim tuda, pa sam više puta bio žrtva te devojke, ne znam ni kako bih je nazvao, prosjakinja, koja ne liči na prosjakinju, koja mi kaže da je ostala bez dinara i da mora hitno da se vrati u Novi Sad- priča za naš portal jedan Beograđanin (33) koji je želeo da ostane anoniman, i nastavlja: Dao sam joj jednom, sutradan, opet ona, opet ista priča. Odbio sam i produžio. Međutim, kada me je treći put startovala, rešio sam da joj dam novac, i krenuo sam za njom. Nažalost, ona je zamakla u jedan od prolaza koji povezuju Knez Mihailovu i Čika Ljubinu i nestala. Ono što mi je jasno je da se u tom pravcu ne nalazi autobuska stanica.

 

Prosjaci ili prostaci

Duboko ukorenjeno pravoslavlje koje uključuje milosrđe ide na ruku prosjacima koji od svog zanata zarađuju i više nego fino, pa njihove zarade neretko prerastu nadnice radnika koji su ceo dan zatrpani poslom.

Iako je uglavnom reč o ljudima koji će samo zamoliti da im date novac, treba pomenuti i one koji prete i nasrću na vas ukoliko ih odbijete. Tako da nije retko da se susretnete sa nekim ko će zbog toga što ste odbili da mu udelite milostinju, početi da vas kune kao da ste mu krivi za svu nesreću u životu. Takođe, autobuskim prevozima hara čovek u zrelim godinama koji preti da će vas pljunuti ukoliko odbijete da mu date neki dinar.

Stručnjaci koji se bave ovim problemom smatraju da su oko 90 odsto prosjaka profesionalci, dok se ostatak time bavi iz preke nužde. Turiste koji posećuju Beograd ne iznenađuju toliko slike prljavih ljudi u dronjcima, toga ima u svim svetskim metropolama, koliko svi mogući razlozi da im se udeli milostinja.

Kletve kao dobar dan

"Dabogda te zdravlje služilo, deca ti porasla, daj neki dinar da prehranim ovu moju nejač.... Pomozi kume, bolesna mi sestra, trebaju mi pare za operaciju, evo papiri, evo doktorov pečat, aj daj nešto da mi budeš lep ceo život", često se čuje po glavnim ulicama srpskih gradova.

Dragana Starčević iz Odeljenja za javni red i mir Policijske uprave za Grad Beograd, za Srbiju Danas govori kojim se metodama služe “lažni” prosjaci na ulicama, koliko zarađuju, ali i kako se beogradska policija protiv njih bori.

"Najveći broj onih koji prose nisu takozvani “lažni” prosjaci, već se zaista radi o licima koja, zbog teške materijalne situacije ili nemogućnosti da zarade novac, do njega dolaze traženjem milostinje. Naravno, određeni broj lica fingira neku bolest ili invaliditet i na taj način traži milostinju, najčešće od slučajnih prolaznika i od ljudi koji sede po kafićima", kaže ona.

Mogu se videti i kod verskih objekata ili na saobraćajnim raskrsnicama, gde je velika frekvencija vozila, pa je i mogućnost zarade na taj način veća - objašnjava Starčevićeva, i dodaje:

"Među njima ima dosta onih koji fingiraju invaliditet, tako što skrivaju neki ekstremitet ili glume neku bolest, nose lažne ortopedske proteze ili se predstavljaju kao gluvoneme osobe i nose kartone ili letke na kojima piše da im je potrebna pomoć. Dešava se, takođe, da se “maskiraju” da budu što prljaviji, sa iscepanom gardarebom kako bi izgledali što jadnije. Sve to traje za vreme njihovog “radnog vremena”, a ako biste posle videli nekoga od njih, izgledao bi sasvim normalno", dodaje ona.

 

Porodični biznis ili organizovani kriminal

Odavno se može čuti priča o “organizovanom prosjačenju”, odnosno navodima da iza svih prosjaka stoje njihove bogate gazde, za koje oni rade na najudranijim tačkama u gradu. Ipak, sagovornica Srbije Danas kaže da ove pretpostavke nisu baš sasvim tačne.

"Ono što se često dešava jeste pojava ljudi koji prose porodično. Deca se od najranijih godina izvode na ulicu i prose zajedno sa svojim roditeljima i rođacima. Onda se dešava da ih, pošto oni obično imaju više dece, roditelji raspoređuju na određena mesta, pa se ljudima čini da je reč o organizovanim grupama. To ne možemo podvesti pod organizovanu grupu sa obzirom na to da je u pitanju praktično “porodični” posao", objašnjava Starčevićeva.

Kada policajci iz Odeljenja za javni red i mir zateknu nekoga u prosjačenju, postupak je sledeći: nakon legitimacije, lice odvode u službene prostorije na zvanični razgovor i nakon sastavljanja izjave, predaju ga sudiji za prekršaje. Kazna za kršenje člana 12 Zakona o javnom redu i miru je do 20 hiljada dinara ili kazna zatvora do 30 dana.

Ako za trenutak zanemarimo zakon, možemo ipak da kažemo da je prosjačenje kao fenomen vrlo loša pojava, jer znači da živimo u nezavidnoj ekonomskoj situaciji, a da su prosjaci postali samo još jedan više tip prevaranata koji nas varaju na svakom koraku.

(Izvor: srbijadanas.com)

Share this article