Radili - ne radili, plata im je ista!

I kada su na bolovanju najmanje plaćeni radnici nisu oštećeni. Često odsustvo zbog zimnice ili tokom radova u njivi. Onima koji primaju malo više - sledi umanjenje.

Zarade zaposlenih koji rade za minimalac, kako nalažu naši propisi, ne umanjuju se ni za dinar ukoliko su oni umesto na poslu vreme proveli na bolovanju. To je razlog zbog koga neki od njih u vreme pripreme zimnice ili u toku sezonskih poslova u poljoprivredi, u velikom broju otvaraju bolovanja kada sa zdravljem nemaju nikakvih problema. Takva situacija dovodi ne samo do nefer odnosa prema onima koji su radili, već poslodavce, pre svega javne ustanove, dovodi u ozbiljan problem, pošto oni ne smeju da zaposle radnike na zameni, a posao nema ko da radi.

 

Na minimalcu su uglavnom oni sa najnižom stručnom spremom, higijeničari i servirke, pa recimo u zdravstvenim ustanovama njihov nedolazak na posao stvara zastoj u radu. S druge strane, radnici koji umesto minimalca imaju samo nekoliko hiljada dinara više na mesečnom računu, za vreme bolovanja nisu zaštićeni odredbom da im primanja ne mogu biti manja od minimalne zarade, već se njima oduzima 35 procenata.

Zakon o radu minimalac nije smatrao pravilom niti pretpostavio da će od njega živeti gotovo 400.000 zaposlenih u Srbiji. Tako je u članu 115 navedeno da radnik ima pravo na naknadu zarade za vreme bolovanja za rad do 30 dana najmanje u visini 65 odsto prosečne zarade u prethodnih 12 meseci pre meseca u kojem je nastupila privremena sprečenost za rad. Takođe je naglašeno da ona ne može biti niža od minimalne zarade utvrđene u skladu sa zakonom ako je sprečenost za rad prouzrokovana bolešću ili povredom van rada, ako zakonom nije drugačije određeno.

- Svi radnici koji su na bolovanju na kraju meseca dobijaju 65 odsto od zarade, dok oni koji su na minimalcu uvek imaju garantovan iznos, bez obzira na to da li rade ili odsustvuju zbog bolesti - kaže Ranka Savić, predsednik Asocijacije slobodnih i nezavisnih sindikata Srbije. - Od toga ni po Zakonu o radu ne može da bude manje.

 

Naša sagovornica naglašava da jeste nepravda u svakom slučaju prema onima koji rade, ali nepravda je i što oni godinama primaju najniži garantovani iznos, iako kategorija minimalne zarade treba da bude izuzetak i da važi samo dok preduzeće ima finansijskih poteškoća.

- Masa poslodavaca prikazuje minimalac, a radnicima isplaćuje razliku u kešu - ističe Savićeva. - Država je izigrana, a to je njen rezultat sa 250 inspektora rada među kojima vlada veoma visok stepen korupcije. Sve je na "dođem ti", problemi se nagomilavaju, a mi tapkamo u mestu.

Drugačije tumačenje ima Zoran Mihailović, sekretar Veća Saveza samostalnih sindikata Srbije. On smatra da poslodavac dok je radnik 30 dana na bolovanju ima pravo da mu obračuna 65 odsto za svaki dan kada nije bio na radnom mestu.

- Mora da ima efektivne sate rada da bi mu isplatio punu platu, tek posle toga kada pređe na bolovanje koje plaća država onda prima ceo minimalac - kaže naš sagovornik.

CENA RADA SE POVEĆAVA

U 2017. godini iznos minimalne cene rada je 130 dinara po radnom satu, što je za mesec sa 176 radnih sati 22.800 dinara. Od Nove godine taj iznos biće veći za 13 dinara po času, odnosno 25.168 za 30 dana.

(Izvor: novosti.rs)

Share this article