Slika koju mora da pogleda svako pre nego što spomene rat na Balkanu

 Tragična smrt Bošnjakinje Admire Ismić i Srbina Boška Brkića koji su ubijeni 18. maja 1993. godine na Vrbanja mostu, dok su držeći se za ruke pokušavali da pobegnu iz Sarajeva, svih ovih godina je bila simbol rata u Bosni i podsetnik da u ratu nema pobednika.

Ali, izgleda da smo u poslednje vreme počeli kolektivno da zaboravljamo šta rat znači.

“Sarajevski Romeo i Julija” ubijenu su jer su verovali da je ljubav jača od mržnje, rata, nacionalizma i besmislenih prepirki na Balkanu. Sedam dana su njihova tela ležala, držeći se za ruke, dok su Muslimani i Srbi optuživali jedni druge da ne mogu da ih sklone jer oni drugi pucaju. Nakon što je rat završen, ta fotografija je postala neka vrsta podsetnika da nećemo više nikad.

Nećemo više nikad da ratujemo sa braćom, nećemo više nikad da ginemo za dobrobit drugih. Nećemo da ispraćamo sinove, braću i očeve, svesni toga da je najbolja šansa da ih ponovo vidimo samo u kovčegu. Nećemo više nikad da žrtvujemo narod zbog nečijih sebičnih interesa. Rečju, nećemo više nikad u je**ni rat!

 

I tako tragična smrt Almire i Boška na neki čudan način nije bila uzaludna. Poginuli su održavši nam lekciju za sve generacije. I zaista smo verovali da smo tu lekciju dobro naučili – ali poslednjih meseci sve više deluje kao da smo počeli da zaboravljamo. Sa svih strana se čuju samo pozivi u rat, u početku prilično suptilni, a sada već otvoreni i direktni. Hrvatski, bosanski, albanski i srpski političari kao da se utrkuju ko će više da potpali vatru pod ovim, i bez toga tako nestabilnim “buretom baruta”, kako su mediji poslednjih meseci okarakterisali Balkan.

Besramni i neartikulisani komentari ljudi koji primaju dobre pare da bi radili u našem interesu u kombinaciji sa tabloidnim izveštavanjem pojedinih regionalnih medija doveli su do prave predratne atmosfere u regionu. Do te mere da se u priču uključio i patrijarh Irinej, čovek koji bi trebalo da bude sinonim za mir i ljubav, izjavom u kojoj se spominje rat, a koja je toliko bespotrebna da vam je čak nećemo ni preneti.

Patrijarh Irinej

Patrijarh Irinej, * Foto: D. Danilović

Ovde je jako bitno naglasiti da nas političari, bili oni iz Srbije, Hrvatske, Bosne ili Amerike, apsolutne ne zanimaju, kao ni njihove izjave. Jer, nisu oni ti koji su ginuli devedesetih! Oni su, baš kao i danas, samo pričalli i potpaljivali narod iz udobnosti svojih kožnih fotelja i skupih automobila. Zato njima možemo da poručimo samo SRAM VAS BILO!

 

 

Ono što mora da nas zanima jeste narod, svih nacionalnosti i veroispovesti. Obični ljudi, koji bi se u slučaju rata našli na prvoj liniji vatre. Neki od vas su verovatno previše mladi da bi se sećali kako je sve to izgledalo devedesetih, kada je 135.000 ljudi poginulo ratujući protiv svoje braće. U istom period, četiri miliona ljudi je raseljeno, a nakon rata svako je za sebe govorio da je pobednik, u isto vreme oplakujući svoje najmilije.

Verovatno najbolji uvid u besmisao te torture pruža video Bahrudina Kaletovića, desetara Jugoslovenske narodne armije (JNA), koji je na pitanje novinara da li zna zbog čega ratuje dao odgovor od kog se ljudi i danas ježe.

Behrudin Kaletović

Behrudin Kaletović , *Foto: Wikipedia

“Ma otkud znam. Koliko ja razumem, oni kao hoće da se otcepe, a mi im kao ne damo. U stvari, mi samo hoćemo da se vratimo u kasarnu i ništa više. Niko od oficira nije poginuo, samo moji ljudi. Trojica do sada. Samo želim da se vratim kući živ i zdrav…”

Imao je samo 19. godina kada je dao najtačniju definiciju besmisla ratovanja te 1991. godine.

[youtube height="577" width="770" align="left|right|none"]https://www.youtube.com/watch?v=sQUMqIJdbek[/youtube]

Šteta što danas troduplo stariji od njega ne shvataju to.

 

Međunarodni dan mira, koji je obeležen pre dva dana, u našem regionu je protekao u sumornoj atmosferi, “ukrašen” mirisom baruta i zvukom zveckanja oružja. U isto vreme, narod je pokazao svoje pravo lice – i, znate šta? Prelepo je.

Narod je rekao glasno “NE” ratu (barem onaj deo koji je shvati da demagoška retorika političara ničemu ne vodi). Književnica i blogerka iz BiH, Martina Mlinarević Sopta napisala je teks koji je uzdrmao region, a koji veoma jasno poručuje: Vaš rat nas ne zanima!

“Dovedite svoje klince sa prestižnih svetskih koledža i skinite ih iz fotelja odbora državnih firmi, u ruke im poturite kalašnjikove pa neka ginu za budalaštine koje sanjate. Odj****** od mog oca koji je tek dočekao penziju ispucalih ruku i pohabane duše jer nikad ništa nije dobio u životu osim svojim žuljevima, dok ste vi švercovali u ime tzv. nacionalnih interesa i svojih džepova”, piše ona.

Glumac Enis Bešlagić pridružio joj se izjavom koja je brzinom svetslosti osvojila društvene mreže.

"Priča o novom ratu je običnim ljudima smešna i glupa. Ako političari misle da dobiju rat, prvo moraju da čuvaju svoju guzicu jer građani lako mogu da se okrenu protiv njih ", poručuje on.

Status Sarajlije o tome kako rat zaista izgleda, bez ikakvog ulepšavanja, uz pitanje da li je to zaista ono što želimo, danima je drmao Fejsbuk. A statusi, tvitovi i slike ljubavi, podrške miru i stabilnosti, uz gnušanje svima onima koji zagovaraju nove ratove, svakodnevno osvajaju društvene mreže.

 

Naš tekst o slici koja pokazuje besmisao ratova na Balkanu najčitaniji je koji smo ikada objavili, sa više desetina hiljada lajkova, šerova i komentara koji bodre ljudske i bratske odnose među susedima. To valjda jasno govori šta narod zaista misli i da sve one izjave po novinama ništa ne znače.

Jer, sve dok narod ne želi u rat, rata ni ne može da bude. Zato, pre nego što pokleknete pred ratnim huškačima i uzmete oružje u ruke, razmislite dobro. Da li želimo još ovakvih slika?

Sarajevski Romeo i Julija

Sarajevski Romeo i Julija, *Foto: Twitter

Ili nam je ipak ovo lepše?

Poljubac

Poljubac Srbina i Hrvatice koji je zapalio društvene mreže, *Foto: Facebook

(Izvor: 24sata/Autor: Ljubica Krstić)

Share this article