To mu je, uz diplomu psihologije na Američkom koledžu u Beču, omogućilo da se nađe u timu čuvenog Paula Ekmana, svjetski priznatog eksperta za proučavanja osjećanja i emocija.
- Lice se prilagođava našim osobinama, našem karakteru i temperamentu. Kada pojedina osoba doživi neku emociju, ona je osjeća trajno do kraja života, a na licu ostaje prikaz. Kroz tri do pet sekundi mi skeniramo život, ima li višak ili manjak emocija. Da bi se otkrila laž treba nam više vremena, jer kod svake osobe moramo ustanoviti početnu vrijednost, te potom pratimo reakcije koje odstupaju od te početne vrijednosti - kaže Zolota.
- Psihopate i teroristi imaju jedinstveno lice. Svaki psihopat nosi agoniju u sebi popraćenu jednom višom obrvom i jednim zatvorenijim okom. Ako je prisutna jedna od te dvije stvari, znači samo oko ili samo obrva, to je osoba koja ima psihopatske osobine, ali ne znači nužno i da je psihopat. To može biti izražena sklonost ka kontroli, dominaciji, da je dosta ugrožena osoba koja ne voli društvo. Ona ima tu agoniju u sebi koja se razvija prema mržnji, agresivnosti ili čak suicdnosti.
S druge strane, terorist ne ispoljava emocije, oni su bez njih, žive u uvjerenju, vjeruju da je to što rade ispravno. Imaju izraženu društvenu izoliranost, jednostavno im ne odgovaraju druge osobe, usredotočeni su sami na sebe - dodaje mladi Sarajlija.
Njegovo najnovije istraživanje i prateći zaključak da u susjednoj Bosni i Hercegovini svaka treća osoba ima neke psihopatske osobine, imali su priličnog odjeka posljednjih tjedana.
Znakovi podsvijesti
- Postoji otprilike 50 karakteristika značajnih za psihopata. Netko ih može imati jednu ili pet, ali su psihopati samo oni koji imaju sve te karakteristike. Pretežno se to očituje kroz izraženu kontrolu, dominaciju, manipulaciju, međutim, ako iskazuju emotivnost, na možemo nikako govoriti da su posrijedi psihopati. Oni definitivno nisu emotivne osobe, jer ne raspoznaju emocije, oni su osobe u agoniji.
Većina ljudi u BiH starijih od 35 godina imaju sindrom PTSP-a, ali to ne žele priznati i zbog toga nam se društvo nalazi u veoma lošem položaju. Ljudi se ne žele liječiti, ne žele razgovarati i ići na savjetovalište, jer misle da im nije potrebno, a itekako jest - upozorava Zolota.
Profiliranje određene osobe on i njegovi kolege rade preko fotografije, priče ili njezinih prijašnjih reakcija. U vrijeme kada je svijet suočen s opasnošću terorizma, u pomoć ih zovu policije, sigurnosne službe, zračne luke i brojni drugi klijenti iz Europe i diljem svijeta.
- Iako u pravilu ja i kolege na mojoj razini ne znamo izravnog naručitelja, najviše radimo u Beču, i to s aerodromima kako bismo pronašli osumnjičene za terorizam. Dobijemo skeniranu putovnicu i na osnovi fotografije preporučimo ili ne preporučimo njihovu daljnju sigurnosnu provjeru.
Svi teroristi imaju tzv. tabula rasa lice. Fotografije lažnih terorista, koje nam plasiraju, osobe su u strahu, dok pravi terorist ne može biti u strahu jer duboko vjeruje u svoje poslanje. Do sada u tom dijelu nismo pogriješili jer vidimo podsvjesne stvari kod ljudi, kojih čak ni oni nisu svjesni - navodi naš sugovornik.
- Dogodi se naravno i nama da pogriješimo u svom poslu, i mi smo samo ljudi, pogotovo u tim stvarima gdje čitamo mikroekspresije, jer ljudi ih znaju prikriti. Ljudi koji su pataloški lažovi za sve što kažu vjeruju da je istina, a na nama je da to prepoznamo, otkrijemo uzroke i ispravimo grešku.
- Je li vam se dogodilo da vam netko uspije sakriti tu svoju psihopatsku crtu?
- Mogućnost prijevare postoji kod ispitivanja, izravnog razgovora. Nije bilo kardinalnih grešaka otkad sam ja u timu. Svega jednom, i to osoba koja je bila pod utjecajem tableta i naprosto nije mogla pokazati reakciju. Bukvalno su bili blokirani mišići na njezinu licu, a ima ih 43 i rade preko 10 tisuća reakcija, sve zahvaljujući leksilijumu - tabletama za smirenje, koje izazivaju nedostatak reakcije.
Međutim, taj nedostatak reakcije nama ukazuje na manjak istine. Svaka izgovorena istina nosi određenu reakciju, a ako ona nedostaje, alarm nam je to da nešto nije u redu - odgovara.
Bližnje ne analiziram
- Poenta psihoprofiliranja je da uđete u glavu promatrane osobe, da osjetite istu emociju kao ona. Ako ne tražite samo karakteristike, ako idete dublje u profiliranje, morate znati razmišljati kao ta osoba, a da biste ušli u razloge zašto je nešto učinio ili što kani poduzeti. Dosta je to naporan posao, nosi prilično psihičkog umora, te traži vježbe za ispuštanje stresa, dosta meditacije, grupnih seansi gdje kroz razgovore nastojimo naći balans i relaksaciju.
Uz to, preporučena nam je tjelovježba, trčanje i slično za oslobađanje viška energije. Ja nemam nekih posljedica za moje zdravlje. Moje prva profilacija bile je mene samoga, morao sam se upoznati u svakom smislu, podvrgnuti se hipnozi da bih ušao u te dijelove podsvijesti kojima nemam pristup. A ako bi zapao u probleme, uvijek je podrška tu, mogu se obratiti oko prevladavanja moguće krize kod kolega u timu i grupaciji - objašnjava Zolota.
Ipak, priznat će, da mu prijatelji, što u Beču, što u Sarajevu, gdje u zadnje vrijeme više boravi zbog obiteljskih razloga, vrlo rijetko se obraćaju s molbom za izradu njihova psihoprofila.
- To je generalni problem ljudi na Balkanu, ali i cijeloj Europi, jer žive u procijepu slike koju imaju o sebi i realnosti. Više zapravo teže ka toj iluziji sebe samoga. Kada profiliram osobu, suočavam je najrealnije sa samom sobom, svim njezinim karakteristikama, što im jako teško pada. Tu zna doći do raznih konflikata, čak vrlo burnih reakcija. Zato se ustručavam to raditi, pa čak i svojima najbližima - veli na kraju Zolota.
(Izvor: Slobodnadalmacija.hr/ Piše: Zoran Šagolj)