Nije dovoljno što nas u sopstvenoj zemlji inostrane firme tretiraju kao robove u pogonu, već se opredeljujemo da za sličnu sumu novca radimo u obližnjoj Slovačkoj.
Surova slika snegom okovane Srbije. Postavlja se pitanje, koliko će još autobusa otići iz zemlje trbuhom za kruhom!? Dokle ćemo spuštati glave i ćutke slati decu na rad u inostranstvo!? Čini se, da smo i mi osim prirode okovani ledenim lancima i katancima, da bismo bilo šta promenili. Tuga, jad i čemer.
Ali da, uskoro kreće predizborna predsednička kampanja, kao mantre će se ponavljati stranački slogani sa ciljem da nas ubede u bolje sutra. Televizija će nas „bombardovati“ rijalitijima, te nemajući sopstveni život nastavićemo sa vojerizmom lišeni mišlju o svakodnevici.
Pre nego što uključite televizor pogledajte svoje bližnje i novčanike, samo će vam se kasti.
(Izvor: Србин.инфо)