U invalidskim kolicima skače padobranom, pleše, igra ragbi... Samo jednu stvar ne može, a tako je JEDNOSTAVNA

Milicu Knežević, hrabru devojku iz Zrenjanina, ništa ne može pokolebati i ništa ne može zaustaviti u ostvarenju ciljeva koje sebi zacrta. To je dokazala bezbroj puta na različite načine, uprkos činjenici da se kreće uz pomoć invalidskih kolica.

U godini na izmaku Milica je ostvarila želju da se oproba u padobranskim skokovima, i to je sada deo njenog dnevnika, u koji je odavno upisano i da je probala parasejling, vežbala veslanje u kajaku, igrala ragbi i plesala sve u kolicima, surfovala u okeanu, igrala stoni tenis, plivala, slikala… Sve to ova srčana devojka ostvarila je nakon kobne 2009. godine u kojoj je imala saobraćajnu nesreću i ostala potpuno paralizovana od vrata na dole sa veoma sumornom prognozom lekara.

 

Zato je za divljenje njen plan da nastavi sa treninzima u novom sportu koji je odabrala, bacanje čunja, kao i namera da u Srbiji otvori rehabilitacioni centar po ugledu na američki, u kojem je boravila pre dve godine i gde je imala izvanredne rezultate u oporavku.

Odlično joj ide i u naumu da završi Tehnički fakultet "Mihajlo Pupin“ u Zrenjaninu, sada je marljivi student druge godine, prosek joj je čista desetka. Zadovoljna je, naravno, ali se i dalje bori da joj na ovom fakultetu obezbede uslove za nesmetano pohađanje nastave i vežbi.

- Fakultet ima prilaznu rampu, odradio je i toalet kojim mogu da se služe osobe u kolicima, ali problem kretanja po višim etažama ostao je nerešen, uprkos obećanjima da će se izgraditi lift - govori Milica, koja se za izgradnju lifta zalagala još pre nego što je počela studije na zrenjaninskom fakultetu.

- Čim sam rešila da se upišem na fakultet u mom gradu, tražila sam od fakultetske uprave da stvore uslove za normalno studiranje i nas koji smo u kolicima. Nažalost, od onda se malo toga promenilo, doduše spustili su dole veći deo predavanja i vežbi kojima ja trebam da prisustvujem, ali i dalje ima nepristupačnih kabineta i učionica. Ne odustajem od namere da se izborim ne samo za svoje pravo, već i još jednog kolege, Dražena, koji je ove godine upisao prvu godinu. On je u električnim kolicima, koja su još teža od mojih, pa je teško zahtevati od kolega da ga nose uz stepenište – kaže Milica.

Uporna, kakvu je znamo, ne sumnjamo da će se izboriti za bolji status ne samo svojh, već svih potencijalnih studenata koji su vezani za kolica. Verujemo da će uspeti i u nameri da bude u programu studentske razmene, za koji je konkurisala, i da opet ode u SAD.

 

Na njenom fakultetu kažu da nisu odustali od namere da izgrade lift, mnoge proceduralne stvari su rešene, gotov je i projekat, a neizbežni faktor novac razlog je što ovaj poduhvat još nije realizovan.

- Fakultet je konkurisao kod pokrajine za 800.000 dinara podrške projektu za izgradnju lifta, kojim bi se omogućilo kretanje i studentima u kolicima. Uz to odradili smo najjeftiniji mogući projekat za izgradnju lifta. Sredstva su nam u jednom momentu bila odobrena, ali kako nismo dobili dodatna, a nedostajalo je 2,2 miliona, poduhvat nije realizovan, već su i onih 800.000 povučeni – kaže dekanka Tehničkog fakulteta u Zrenjaninu Dragica Radosav. Ipak, ova agilna čelnica fakulteta uverena je da će fakultet ovaj problem rešiti.

-Imamo pismeno obećanje gradonačelnika Zrenjanina da će nam pomoći u izgradnji lifta. Pored toga već je pronađena firma koja može da odradi ovaj posao za mnogo povoljnijoj ceni od ranijih ponuda . A kako u našem finasijskom planu nije postojao lift, mi smo ga uvrstili u finasijski plan za iduću godinu, i to od sopstvenih sredstava. Uz to, ponovo ćemo konkurisati kod pokrajine, jer njihova volja da pomognu nije nestala – napominje dekanka i kaže da će već krajem januara ili početkom februara fakultet konkurisati za pokrajinska sredstva za ovu namenu i ponovo krenuti u akciju.

(Izvor: blic.rs)

Share this article