Vladimir je viknuo doktoru: Učinite nešto, majka mi se GUŠI U KRVI - odgovor doktora boli kao nož!

Verovatno niko osim onoga ko se nađe u situaciji da mu se na rukama gasi život osobe koja mu je taj život i podarila ne može bolje da razume bol i nemoć koja se rađa u nama kada se takve stvari dogode.

Ako na taj osećaj nemoći, dodate bes koji se javlja u čoveku kada na njegove vapaje doktoru hitne pomoći dobija surove i možda sa medicinske strane, tačne odgovore, onda ste nažalost, poput Vladimira Manigode (35)  iz Beograda, upućeni u to kako je kada vam bliska osoba umire pred očima u najtežim mukama.

 

Naime, njegova majka je preminula od posledica kancera, a ono što se događalo tokom njenih poslednjih dana života u Vladimiru je probudilo želju da pomogne drugim ljudima da ne prolaze kroz isto što i on. Njegov status vam prikazujemo u celosti.

"U gluvo doba, sada već davne noći razgovarao sam sa doktorom ispred svoje kuće nakon kraćeg pregleda:

- Vama je jasno da mi ne možemo mnogo da učinimo - obratio mi se doktor Hitne pomoći.

- Naravno, sve je jasno ali možete barem da joj uradite sukciju pluća. Čujete da jedva diše i vidite ovo crnilo koje joj ide na usta.

- Da, krv. Nažalost nemam potrebnu opremu.

- Hajde onda da je odvedemo u Urgentni centar.

- Neće je primiti.

Sada već postajem besan i počinjem lagano da povišavam glas.

- Čoveče da li je tebi jasno da ona nije popila morfijum već 24 časa jer ne može da guta?

- Daću joj inekciju protiv bolova.

- Ali to nije dovoljno, ti bolje od mene znaš koliki su ovo bolovi. Daj joj barem duplu dozu.

- Žao mi je ali ne mogu, to bi moglo da je ubije.

- Dobro, hajde ti lepo napuni taj špric i idi svojim poslom.

- Žao mi je, ne mogu to da učinim.

- A šta možeš, da je ostaviš ovde da se udavi u sopstvenoj krvi? - potpuno izbezumljen urlao sam na doktora Hitne pomoći.

Tako je i bilo. Doslovno se udavila u sopstvenoj krvi uz infarkt pluća izazvan terminalnom fazom kancera, na kraju, celog digestivnog trakta.

 

To svakako nije ništa novo. Ljudi umiru od kancera u Beogradu na svakih sat vremena. Mnogo strašnija jeste činjenica da u trenutcima kada im je lekarska nega najpotrebnija, u našem sistemu zdravstva, ona izostaje. Tri sata pred njenu smrt sam čuo za organizaciju "BELhospice" ali je za nju već bilo kasno da se bilo šta učini i ona se ugasila na najužasniji način. Tada sam rekao sebi da ću jednoga dana, kada budem u mogućnosti, učiniti sve da za tu organizaciju, kada već našu državu to jako malo dotiče, čuje što veći broj ljudi i da se stvori svest o ovom najvećem nepoznatom problemu u Srbiji (činjenici da nakon utvrđivanja terminalni statusa, obolele puštaju na kućno lečenje). Prošlo je od tada više od četiri godine i sada sam pomislio da je trenutak i da mogu ovako nešto da učinim. Uredili smo zbornik Dostojno jest, najboljih uradaka naših blizu sedamdeset autora, kojima ću dok me pamet služi biti zahvalan na ovom gestu a od čije će prodaje celokupan prihod biti doniran pomenutoj organizaciji. Takođe je i dirljiv gest naših saradnika "No kachi" štamparije i "Europapir Dunav" koji su donirali potreban materijal za izradu prvih 1,000 primeraka knjige.

- Sunce moje, šta još mogu da učinim? - upitao sam je sada već izbezumljen spremajući da se zamenim sa ocem da bude malo pored nje.

- Pusti muziku - jedva je prozborila.

- Šta da pustim?

- Zajdi, zajdi - uz tu pesmu napustio sam prostoriju i poslednji put video ženu koja me je rodila..."

"Dostojno jest" je zbirka poezije i proze koja je nastala na Vladimirovu inicijativu u izdanju Kontrast izdavaštva, a uz nesebičan odzvi poznatih autora sa prostora Balkana.

*FOTO: KONTRAST IZDAVAŠTVO / PROMO

Sav prihod od prodaje knjige ide na račun "BELhospice" organizacije, centra za palijativno zbrinjavanje i palijativnu medicinu.

Palijativno zbrinjavanje je aktivna i svebuhvatna briga o pacijentima koji boluju od teških i neizlečivih bolesti, što podrazumeva kontrolu simptoma njihovih bolesti kao i psihološku, socijalnu i duhovnu podršku pacijentima i njihovim porodicama. Palijativno zbrinjavanje obezbeđuje najbolji mogući kvalitet života u poslednjim fazama pacijentove bolesti. Timovi za palijativno zbrinjavanje se sastoje od profesionalaca poput doktora, med. sestara, socijalnih radnika, psihologa, duhovnika i obučenih volontera.

 

Imena poput Marka Tomaša, Ivana Tokina, Ognjenke Lakićević, Srđana Valjarevića, Svetislava Basare, Marka Šelića Marčela, Vladimira Kecmanovića i još mnogih drugih garant su kvaliteta. Onaj drugi momenat, Vladimirova željda da donira sav novac u humanitarne svrhe, govori nam samo o tome koliki su svi oni ljudi, na čelu sa njime.

*FOTO: PROMO

Cena ove knjige nije velika kolika je njena važnost. Jer, onog trenutka kada je uzmete u ruke i vi pomažete nekome da dostojno ode sa ovoga sveta.

(Izvor: blic.rs)

Share this article