Vojnik Darko Gajić traži ratnog druga kojeg je spasio na Kosovu 1999.: "ENISA SMO NOSILI NA ŠATORSKOM KRILU, A NOGU U RUCI"

"Bomba je pala i raznela Enisovu nogu. Bio je to strašan prizor. Nas petorica koji smo bili sa njim, stavili smo ga na šatorsko krilo i nosili ga do prve bolnice.

Četvorica su držala po jedan kraj šatorskog krila, a peti je držao u rukama Enisovu nogu..." ovako za "Blic" započinje priču Darko Gajić (38) o Enisu Suljeviću, ratnom drugu sa Kosova kojeg traži, a ne zna ni da li je živ. I ne prestaje da pokušava.

U aprilu 1999. godine, na početku NATO bombardovanja, mnogi vojnici iz 125. motorizovane brigade na produžetku vojnog roka, bili su odgovorni za odbranu karaule Morina na Kosmetu, na samoj jugoslovensko-albanskoj granici. Među njima bili su Darko i Enis, dva prijatelja različite vere koje je rat spojio.

 

- Posle šest meseci vojnog roka 1998. godine na Dedinju u Beogradu dobio sam prekomandu u Kosovsku Mitrovicu. Enis i ja smo se upoznali u kasarni, i u njoj smo ostali tri do četiri meseca. Zajedno smo jeli, spavali, i sanjali neko bolje sutra. Znam da je živeo negde na jugu, imao je tad oko 19 godina, kao i ja. Bio je muslimanske veroispovesti, ali to nikom nije palo na pamet ni da spomene. Svi smo bili kao jedno - objašnjava Darko, rođen u Šapcu, koji sada živi u Beogradu.

 

Darko Gajić
Foto: Darko Gajić / RAS SrbijaDarko Gajić

 

Nakon četiri meseca trebalo je da krenu u karaulu Morina, na prvu liniju vatre. Tog dana, pre nego što su otišli, Enis je izgubio amajliju koja mu je puno značila.

- Enis je nosio amajliju negde ispod pazuha. Verovao je da će ga ona čuvati. Kada je shvatio da je izgubio, bio je preplašen. Digao je skoro sve vojnike na noge da je pronađu. Prošli smo sve ulice i njive u blizini, ali od amajlije ni traga. Onda je Enis saopštio da neće da krene u prve redove, sve dok mu hodža ne napravi novu amajliju. Otišao je u obližnje selo na Đonu, do hodže, a kada je dobio drugu amajliju, krenuli smo put karaule Morina - priča Darko.

 

Na položaju na granici sa Albanijom
Foto: Darko Gajić / RAS SrbijaNa položaju na granici sa Albanijom

 

Jednog dana, dok su stajali u prvim redovima na granici sa Albanijom, Darko, Enis i još četvorica mladića dobili su zadatak da ponesu municiju do baze, koja je bila dva kilometra odatle.

- Odneli smo municiju do baze, a kada smo se vraćali NATO avioni su bacili bombu u našoj blizini. Svi smo bili dobro, osim Enisa, kojem je eksplozija raznela levu nogu.

 

 

Te slike se sećam kao da je bilo juče. Bio je to strašan prizor. On je nemo posmatrao šta se desilo. Bio je bled u licu, videlo se da je u šoku, uplašen. Nas petorica koji smo bili sa njim, stavili smo ga na šatorsko krilo i nosili ga do prve improvizovane bolnice- sa knedlom u grlu objašnjava Darko i nastavlja:

- Četvorica su držala po jedan kraj šatorskog krila, a peti je držao u rukama Enisovu nogu. Smenjivali smo se međusobno, kada bi se neko umorio. Enis čak nije želeo ni da legne, bio je u polusedećem položaju. Ni reči nije izgovarao. I mi ostali bili smo u šoku. Iako smo se puno toga nagledali, ovo je u nama izazvalo strašne emocije.

 

Pripadnici 125. motorne brigade
Foto: Darko Gajić / RAS SrbijaPripadnici 125. motorne brigade

 

Kada su došli do bolnice, Enisa su predali lekarima koji su ga primili i rekli im da će ostati živ. Nogu koju su doneli, pružili su lekaru, na šta je on rekao "Bacite to", mislivši na to da ne mogu da mu je prišiju.

- Mi smo se vratili na položaje, a to je bio poslednji put da sam video i čuo za Enisa. Naša brigada je poslednja napustila ratište. Ja sam se vratio kući u rodni Šabac. Sada živim u Beogradu u koji sam se preselio ubrzo posle rata. Sada se dobro osećam, pa sam početkom ove godine rešio da saznam nešto o ljudima koji su sa mnom branili celu Srbiju. Mnogi su poginuli, mnoge sam našao, a o Enisu ni traga - priča bivši vojnik.

On je naglasio da je kontaktirao sa ljudima iz Vojske Srbije, Enisa nalaze u spiskovima, ali nikako da nađu neke podatke o njemu.

- Želeo bih da saznam samo da li je živ, a ako želi i da se čujemo. Da ga pitam ima li porodicu, gde je danas i šta se desilo nakon onog kobnog dana. Ako čita ovo, neka mi se javi obavezno - ističe Darko i dodaje da je i on, kao i mnogi njegovi saborci i građani, teško podneo rat u Jugoslaviji 1999. godine.

Ukoliko neko ima bilo kakve podatke o vojniku sa Morine Enisu Suljeviću, može da se javi redakciji "Blica" na imejil redakcija_blic@ringier.rs, sa naznakom "Informacija o Enisu Suljeviću" kako bi pomogli da se ratni drugovi nađu.

(Izvor: blic.rs / Marija Antonijević)

 

Share this article