VUK VEĆ ŠEST GODINA SPAVA DUBOKIM SNOM Dok je bežao od pčele pao je sa litice visoke 15 metara, i od tada je u komi

Vuk Erceg (16) već šest godina spava dubokim snom u sobi poluintezivne nege Univerzitetske dečje klinike u Tiršovoj. On je kao desetogodišnjak propao kroz oštećenu zaštitnu ogradu na Tašmajdanu bežeći od pčele, pao niz liticu visoku oko 15 metara i teško se povredio.

Zbog infekcija na mozgu i u usnoj duplji, ovaj, sada već veliki dečak, pati, a šansu za saniranje nastalih problema nude neurohirurzi iz klinike u Moskvi, specijalizovane za povrede glave i mozga.

 

Šest dugih godina prošlo je od kada je Vuk pao niz liticu i tom prilikom zadobio ugnječenje velikog i malog mozga koje, prema rečima njegove majke Irene, nije odmah uočeno. Zbog pogoršanja zdravstvenog stanja, Vuk je pao u duboki san. I dan-danas, mala soba na četvrtom spratu u "Tiršovoj" njegov je drugi dom, u kome danonoćno o njemu brinu, pored majke, tata Ognjen i tetka Maja.

*FOTO: DUŠAN MILENKOVIĆ / RAS SRBIJA

Potrudili su se roditelji da ovaj dečak ima sve što mu je potrebno - tu su fotografije srećne i nasmejane porodice, igračke, tiha muzika... Sve spremno za njegov povratak. O svom trošku dovodili su lekare iz Hrvatske, Turske, Nemačke, Švajcarske... S godinama, ovom malom heroju stanje se pogoršalo, svakodnevno ga muče infekcije, te se njegov organizam, umesto s primarnim, bori sa raznim sekundarnim nedaćama. Nadu za Vukovo zdravlje doneli su eminentni ruski neurohirurzi koji su, nakon posete "Tiršovoj" i posle detaljnog uvida u njegovo stanje, izrazili želju da mu operišu glavu, uklone infekciju i urade još nekoliko operacija.

 

- Moj Vuk je, inače, rođen u Moskvi, živeo je tamo do svoje sedme godine. Trenutno se jako muči i pati jer poslednje tri i po godine ima dren na glavi... Pored infekcije na mozgu, zbog stalnih zuba u vilici mu se takođe javila infekcija, problem sa sinusima, očima. Sklopila sam ugovor sa bolnicom "Sklifasovski" u Moskvi, a naše Ministarstvo zdravlja obećalo je da će pokriti sve troškove Vukovog lečenja i boravka u Rusiji. Ovo je peta delegacija lekara iz Rusije koja je obilazila Vuka. Bolnica me svakodnevno kontaktira u želji da im javimo tačan datum njegovog dolaska kako bi mogli da ga spremno dočekaju - u jednom dahu za "Blic" govori Irena Petrović držeći čvrsto sinovljevu ruku prislonjenu na svoje srce.

Iako ove operacije neće promeniti neurološko stanje velikog borca, prema rečima njegove majke, daće mu šansu da se dostojanstveno bori do pobede sa manje bolova.

Soba na četvrtom spratu Tiršove Vukov je dom

FOTO: DUŠAN MILENKOVIĆ / RAS SRBIJA, Soba na četvrtom spratu Tiršove Vukov je dom

- Za Vuka je svaki minut bitan. Potrebno je da što pre, tokom ove nedelje, krenemo put Moskve. Naravno, let treba da bude u pratnji lekara i u avionu opremljenom za to, jer je moj sin na aparatima. Ja, Vukov tata i moja sestra ćemo ići kao pratnja, samo što tamo, na intenzivnoj nezi gde bi bio smešten, postoji jedna jedina stolica, te ne smem ni da razmišljam o troškovima našeg smeštaja - priča ova žena zmaj, koja se već godinama, svakodnevno, lavovski bori za svoje dete.

 

Nakon toliko vremena, Vuk poput pravog borca ne odustaje i u svojoj tišini bije bitku sa vremenom. A majka, kao i svaka majka, trudi se da bude jaka - dok pričamo, grli i ljubi usnulog Vuka, priča mu, osmehuje mu se. Na majčine poljupce i dodire ovaj dečak ne ostaje imun - tek jedva primetno pomeri prst, odmahne glavom, čisto da da do znanja da je tu, da sve sluša, ali da još mora da se odmara.

I dok nam pokazuje slike i motivacione poruke kojima je ukrasila trenutni dom svog sina, Irena tiho govori da se nikada neće predati.

Vuk poput pravog borca ne odustaje i u svojoj tišini bije bitku sa vremenom.

*FOTO: DUŠAN MILENKOVIĆ / RAS SRBIJA, Vuk poput pravog borca ne odustaje i u svojoj tišini bije bitku sa vremenom

- Verujem u njegovu pobedu. Vukova pobeda će biti pobeda svakog deteta, on se bori za nas i zbog nas, osećam to - kaže Irena.

Suđenje

Za ovaj slučaj nije kriva samo pčela od koje je Vuk bežeći pao, ni litica koja je bila strma. Njegova majka krivi tadašnje gradske vlasti protiv kojih je podnela krivičnu prijavu. Između svake šipke na toj ogradi razmak je bio 14 centimetara. Vuk je pao na mestu gde su nedostajale dve, pa je praznina bila široka skoro 30 centimetara.

- Još uvek niko nije odgovarao iako su medicinski veštaci ustanovili da moje dete ima stopostotan invaliditet. Zbog propusta doktorke neurohirurga, nije na vreme uočen epiduralni hematom, te se mom sinu, ne zbog urođene patologije, već ljudskih faktora i greške, prekinulo normalno detinjstvo. Još uvek se pitam zbog čega ovaj spor još nije rešen - kaže Irena koja sledeće ročište na suđenju s Gradom Beogradom ima 14. juna.

(Izvor: blic.rs)

Share this article