ZAŠTO VLAST O OVOME ĆUTI: Neidentifikovane letelice krstare iznad Srbije i snimaju. Evo šta se dešava...

Proteklih nedelja se na marginama javnog diskursa pojavljuju neobične glasine o preletima neidentifikovanih bespilotnih letelica iznad Srbije.

Verodostojnost ovih informacija nedavno je potvrdio i ministar unutrašnjih poslova Nebojša Stefanović, ali njegovo saopštenje otvorilo je više pitanja nego što ih je zatvorilo.

Sve je počelo senzacionalnim člankom koji je desetog aprila objavio Kurir pod naslovom ,,Srpski avioni jurili strane bespilotne letelice“. U njemu se opisuje kako je navodno u vreme hapšenja Marka Đurića iz pravca Rumunije u srpski vazdušni prostor ušla bespilotna letelica sa namerom da špijunira kretanje i položaje Vojske Srbije, ali su je naši avioni oterali. U članku se navodi i da se letelica kretala blizu Beograda, ali i ,,duboko u centralnoj Srbiji“, kao i da su se ovakvi incidenti odvijali u rasponu od četiri dana.

   

DA LI SU LETELICE BILE AMERIČKE?

Tema se potom ponovo pojavila, u nešto drugačijem tonu, u autorskom članku objavljenom u listu Vreme desetog maja. U njemu se navodi da su ,,u drugoj polovini marta danima bespilotne letelice, uglavnom tipa ‘predator’ naprosto ‘špartale’ nebom iznad Srbije, uzduž i popreko, uključujući prelete i iznad Beograda, a nijedna ne samo da nije oborena, nego to nije ni pokušano“.

Tu su i precizni tehnički detalji, ali i određena nepoklapanja sa prvobitnom verzijom događaja: ,,Pomenute bespilotne letelice krstarile su brzinom od 200 kilometara na sat, na visini između 600 i 1.200 metara. Dolazile su sa teritorije Bosne i Hercegovine i letele preko Srbije do Rumunije“.

Autor dodaje i da su se bespilotne letelice na ovakav način kretale srpskim vazdušnim prostorom još i pre hapšenja Marka Đurića, a posebno je šokantna tvrdnja da su prilikom njihovih preleta iznad Srbije NATO avioni za elektronska dejstva ometali naše radare kako dronovi ne bi bili uočeni.

Sve ovo je navelo pojedine poslanike da nadležnim državnim organima postave pitanja o verodostojnosti dotičnih navoda. Pomalo neobično, na njih je odgovorio ministar unutrašnjih poslova Nebojša Stefanović, a ne ministarstvo odbrane.

Potvrdivši da je bilo preleta bespilotnih letelica u drugoj polovini marta, on je demantovao da je njihova ruta bila iznad Beograda i istakao da letelice ,,nisu obarane jer nisu ugrožavale bezbednost zemlje“.

Potom je precizirao da su se letovi odvijali iznad juga Srbije, a da su ,,pripadnici Vojske Srbije tehničkim sredstvima, radarima i ratnim vazduhoplovstvom ispratili kretanje tih letelica, procenili njihovo potencijalno ugrožavanje bezbednosti Srbije i ispratili ih iz našeg vazdušnog prostora“.

 

Izlaganje ministra je završeno konstatacijom (koja očigledno nema veze sa primarnim incidentom) da je u Beogradu bilo nekoliko slučajeva neovlašćenog upravljanja dronovima, te da su lica odgovorna za to uhapšena i predata tužilaštvu na dalju procenu.

Iako Stefanović nije precizirao o kakvim se letelicama radilo, niti kojoj su zemlji pripadale, iz njegovog komentara da je vojska ,,ratnim vazduhoplovstvom ispratila“ njihovo kretanje jasno je da su to bili veći vazduhoplovi, a ne komercijalni kopter-dronovi.

Kada se ima u vidu da je (zvanično) u celom regionu jedino američka vojna baza u Tuzli opremljena bespilotnim letelicama ,,predator“ i infrastrukturom za njihovo korišćenje, može se osnovano pretpostaviti da su upravo SAD bile akter kontroverznog incidenta koji se odvijao u našem vazdušnom prostoru krajem marta.

Međutim, ministar Stefanović nije pojasnio ni prirodu preleta ovih letelica. Da li se radilo o povredi srpskog vazdušnog prostora ili o preletima u sklopu nekih dogovorenih aktivnosti, odnosno pravu prolaza zagarantovanog IPAP sporazumom sa NATO?

Budući da niko od nadležnih nije pomenuo ovu drugu mogućnost, nameće se zaključak da je NATO – odnosno SAD – povredio srpski vazdušni prostor višenamenskom bespilotnom letelicom sposobnom za izvršenje špijunskih i borbenih zadataka.

Ceo slučaj dodatno komplikuje to što je američka vojska zvanično penzionisala, odnosno povukla iz operativne upotrebe dronove tipa ,,predator“ devetog marta ove godine (mada će ih privatnici koristiti do decembra u operacijama na Bliskom istoku), pa je velika verovatnoća da je u srpski vazdušni prostor zapravo ušla novija iteracija ,,predatora“, poznata kao MQ-9 ,,Reaper“ (kosač), koja ima 15 puta veću nosivost ubojnih sredstava od svog prethodnika, kao i veću autonomiju leta.

PRIPREMA ZA UPAD NA SEVER KOSOVA?

Ostavljajući po strani pitanje da li su se ove letelice kretale u blizini Beograda, daleko više zabrinjava ono što je potvrdio i ministar Stefanović – da su njihovi preleti bili koncentrisani na jug Srbije.

 

Kako je jug Srbije, usled faktički zamrznutog konflikta na Kosovu i Metohiji, mesto najveće koncentracije naših oružanih snaga, sa komandama i jedinicama Treće, Četvrte, Mešovite artiljerijske i 98. vazduhoplovne brigade Vojske Srbije, kao i jedinica Žandarmerije, nameće se zaključak da su NATO dronovi mapirali položaje, nadzirali stanje i pratili krizne procedure i kretanje naših oružanih snaga u Kopnenoj zoni bezbednosti u periodu povišenih tenzija koje je izazvalo hapšenje Marka Đurića.

To možda nije neposredno ,,ugrožavalo bezbednost zemlje“ kako je ministar Stefanović saopštio, ali posredno može imati izuzetno negativne posledice, naročito u svetlu skorašnjih izveštaja da albanski separatisti planiraju nasilno zauzimanje severa Kosova i Metohije, za šta ih u bazi Bondstil obučavaju njihovi NATO mentori.

Za uspešno izvođenje operacije ovakvog obima su neophodni adekvatni obaveštajni podaci i besprekorna svest o stanju i kapacitetima naših oružanih snaga u KZB, pa se može zaključiti da su dronovi imali zadatak da popune praznine u obaveštajnoj građi – verovatno po pitanju brojnosti naših tenkova i artiljerijskih sredstava, koji Prištini zadaju glavobolju.

Same izveštaje o albanskim planovima za zauzimanje ,,severa“ ne treba olako odbacivati jer oni odavno postoje, a postepeno gubljenje ,,evropske perspektive“ regiona ih aktuelizuje. Svesni da im EU neće skoro, a verovatno i nikad otvoriti svoja vrata, Albancima ideja brzog uspostavljanja ,,Velike Albanije“ postaje sve privlačnija, što bi moglo da ima nesagledive posledice po regionalnu bezbednost.

U tom smislu bi poruke koje Evropski savet na junskom samitu uputi Albaniji povodom njenog puta ka EU mogle da imaju daleko veću važnost nego inače.

Epizoda sa dronovima u srpskom vazdušnom prostoru dodatno je potvrdila koliko je hitna i neophodna nabavka savremenih sistema PVO za naše oružane snage. Ne toliko zbog samih dronova koje je naša vojska nesumnjivo mogla da obori da joj je tako bilo naređeno, nego zbog očigledne spremnosti bloka koji nas okružuje da povređuje naš vazdušni prostor, što bi jednog dana, u odsustvu adekvatnih sistema odvraćanja, moglo da se pretvori i u nešto opasnije.

(Izvor: BalkansPress / standard.rs)

Share this article