Kozarstvo je u tom kraju sve atraktivnije, što zbog cene proizvoda od kozjeg mleka, to i zbog, kako kažu oni koji se njime bave, mogućnosti da već sa stadom od desetak koza izdržava četvoročlana porodica.
Ono što Stevanovićima ne ide u prilog jeste to što su cene kozjeg sira i surutke daleko više u okruženju. Kako kaže Zoran Stevanović, koji važi za najvećeg uzgajivača koza u Pčinjskom okrugu, sir u Beogradu i Vojvodini prodaje se za 600 do 1.200 dinara, dok njegov jedva dostigne 400 dinara.
Dodaje da ovdašnji kozari dobijaju podršku Poljoprivredno-savetodavne službe iz Vranja, a Opština Vladičin Han finansirala je izgradnju trafoa i dovođenje struje do njegovih objekata kada je pravio farmu. Osnovao je i Udruženje kozara Pčinjskog okruga da bi dodatno poboljšao položaj stočara. Bilo bi lakše kada bi, kako dodaje, bilo organizovanog otkupa jarića kakvo postoji u Vojvodini.
*Zoran Stevanović želi da pomogne i drugima da započnu ovaj posao; foto: JV
Ima stado od 220 koza i jarićima, što znači da će na leto, kako procenjuje, imati 130 umatičenih grla koza rase „alpino“.
Inače, u posao je uključena cela porodica, a sin Danijel, koji je do pre tri godine kao lekar radio na farmi, danas živi i radi u Nemačkoj. Radio je sa ocem dve godine da bi mu pomogao da pokrene farmu i osnaži porodični posao, pa otišao da se bavi onim za šta se i školovao.
U kontaktu sam sa kolegama iz Vojvodine i nekada imam utisak kao da živimo na dve različite planete. Dok se oni bore za povećanje proizvodnje kako bi zadovoljili potrebe tržišta koje je spremno da im dobro i plati, mi na jugu imamo problem da proizvodnju održimo - priča ovaj kozar.
Nada se da će drugi slediti njegov primer i učiniti da pašnjaci, kojima ovaj kraj Srbije obiluje, budu puni koza i dodaje da je kao iskusni stočar koji je počeo od nule spreman da savet da svakom.
Ovaj tekst nastao je uz podršku Opštine Vladičin Han.
(Izvor: juznevesti.com / Autor: Z. A, S. J.)