U osnovnoj školi smo savladali glasovne promene i saznali za sibilarizaciju, odnosno drugu palatalizaciju. Znamo da se vrši kada zadnjonepčani suglasnici K, G i H, ispred samoglasnika I prelaze u zubne suglasnike C, Z i S.
Međutim, usled velikog broja odstupanja od sibilarizacije, i velikog broja dubleta, mnogima nije jasno kada se ona zapravo upotrebljava, a kada ne. Da rešimo i tu misteriju!
Kod imenica muškog roda do sibilarizacije dolazi kada se K, G, H ispred vokala I nađu u nominativu, dativu, vokativu, instrumentalu i lokativu množine. Npr: imenica JUNAK u nominativu i vokativu množine glasi JUNACI, u dativu JUNACIMA, a u instrumentalu i lokativu (s) junacima i (o) junacima. U primerima kao što su zadatak – zadaci, odlazak – odlasci, vrši se i glasovne promene pored sibilarizacije, a to su nepostojano a, gubljenje suglasnika i jednačenje suglasnika po zvučnosti.
Kod imenica ženskog roda sibilarizacija se vrši u dativu i lokativu jednine: knjizi a ne knjigi, majci a ne majki, bajci a ne bajki, banci a ne banki, grešci a ne greški, pušci a ne puški, ljuljašci a ne ljuljaški, krušci a ne kruški, svrsi a ne svrhi, snasi a ne snahi… devojci a ne devojki, nozi a ne nogi, ruci a ne ruki, tuzi a ne tugi, ALI dugi a ne duzi – videćemo kasnije i zašto.
PROČITAJTE: Mnogi završe čak i fakultete, a i dalje ostaju nepismeni zbog ovih 15 velikih grešaka
Kod zapovednog načina odn. imperativa: leći – lezi, podvući – podvuci, pomagati – pomozi, reći – reci, seći – seci…
Glagoli poput klicati, nicati, micati… takođe su primeri za ovu glasovnu promenu.
Stigli smo do dela koji stvara zabunu mnogima!
ODSTUPANjA od sibilarizacije postoje i nisu malobrojna. Ali, nisu ni teško savladiva jer se pamte prilično lako.
Sibilarizacija se NE VRŠI kod ličnih i geografskih imena, ni prisvojnih prideva izvedenih od njih. Tako nećemo reći Beograđanci nego Beograđanki, plovim po Volgi a ne Volzi, Kazablanki a ne Kazablanci… ALI izuzeci su: Americi a ne Ameriki, Africi a ne Afriki, Aljasci, Korzici…
Baki, seki, deki, zeki, čiki i u ostalim hipokoristikama (tepanjima) takođe se ne vrši sibilarizacija, ali ni kod naziva zanimanja: frizerki, šminkerki, voditeljki, lekarki, seljanki…
Imenice koje se završavaju na -ga i prisvojni pridevi izvedeni od njih, a to su pretežno reči stranog porekla, takođe odstupaju od ove glasovne promene kako im se ne bi izgubilo značenje: liga – ligi – ligin (a ne liza ili lizin), kolega – kolegi – kolegin (a ne koleza – kolezin), kuka – kuki – kukin, joga – jogi - jogin, aga – agi – agin, vaga – vagi – vagin… ali i psiha – psihi – psihin, pa i duga – dugi – dugin.
Imenica koje sadrže suglasničke grupe ck, sk, nk, čk, ćk, tk, zg, sh odstupaju od sibilarizacije na sledeći način: tetki a ne tetci, četki a ne četci, tački a ne tačci, ručki a ne ručci, motki a ne motci , patki, mazgi, tezgi, voćki, mački, lutki…
POSEBNO OBRATITE PAŽNjU NA IMENICE SA GLASOVNOM GRUPOM NKA:
šunka – šunki ALI banka – banci!
Rumenka – Rumenci ALI Palanka – Palanci!
Imenica STRANKA ako označava političku partiju menjaće se u STRANCI, a ako označava klijenta – živo biće ostaće STRANKI.
A SADA SLEDI ONO ŠTO NAJVIŠE DOVODI U DILEMU – DUBLETI!
Reči koje možemo pisati “i ovako i onako”, u obe varijante, najčešće nas “bace” u dilemu, pa često budemo neodlučni i u slučajevima gde je vršenje sibilarizacije očigledno.
Tako možemo, a i ne moramo, vršiti sibilarizaciju u sledećim primerima:
Može se reći i bitki i bici, i epohi i eposi, i freski i fresci, i ćerki i ćerci, i maski i masci, i pripovetki i pripoveci, i Požegi i Požezi, i daski i dasci, i vojski i vojsci…
(Izvor: opanak.net)