KRALJICA ŠARMA Žene u Jugoslaviji su se češljale, oblačile i smejale kao ona

"Žene u Zagrebu su se oblačile kao ja, u Ljubljani su se kao ja češljale, u Skoplju smejale kao ja", izjavila je jednom glumica Stanislava - Staša Pešić

Izložba "Stanislava - Staša Pešić - Kraljica šarma", posvećena prerano preminuloj prvakinji Narodnog pozorišta koju šira javnost najviše pamti po ulozi Olge u „Pozorištu u kući“, od večeras se može pogledati u Muzeju pozorišne umetnosti. Autorka postavke je Mirjana Odavić.

Stanislava Pešić rođena je 7. juna 1941. godine u advokatsko-profesorskoj porodici, jedna od njene dve starije sestre je poznata srpska sociološkinja i političarka Vesna Pešić.

 

Na filmu debituje rano, sa 17 godina (“Snovi na vetru“), da bi 1961. za ulogu Saše u filmu „Pesma“ Radoša Novakovića bila nagrađena u Puli.

“Zahvaljujući njenom talentu, fotogeničnosti, prilagodljivosti kameri, narednih godina se nižu uloge u filmovima: ‘Medaljon sa tri srca’, ‘Pravo stanje stvari’, ‘Štićenik’ (nagrada za najbolju glumicu u Nišu, 1966), ‘Kuda posle kiše’, ‘Priča koje nema’, ‘Na papirnatim avionima’, ‘Tri sata za ljubav’, ‘Raskorak’, ‘Bog je umro uzalud’, ‘Kako je propao rokenrol’, ‘Mi nismo anđeli’, ‘Gnjurac’”, podsećaju u Muzeju pozorišne umetnosti povodom izložbe.

U seriji "Ceo život za godinu dana" (1970)
Foto: (Programski arhiv TV Beograd / PromoU seriji "Ceo život za godinu dana" (1970)

Stalni član Drame Narodnog pozorišta u Beogradu postala je 1964. godine i tokom tri i po decenije odigrala više od četrdeset uloga, a prisetimo se samo nekih: Margaret u 'Tomasu Moru', Anđelija u 'Maksimu Crnojeviću', Ismena u 'Antigoni', Lanasa u komadu 'I smrt dolazi na Lemno', Ana Gutjar u 'Švabici', Sostrata u 'Mandragoli', Uršula u 'Ribarskim svađama', Maša u 'Galebu', Kneginja u 'Princu od Homburga', Rozalinda u 'Kako vam drago', Ana u 'Dijamantskoj ogrlici... ali i poslednje, Meri Kavan Tajron u predstavi Dugo putovanje u noć, za koju je dobila jedinu pozorišnu nagradu“.

 

Nastupala je i u Ateljeu 212 ('Arsenik i stare čipke'), Pozorištu Pod razno ('Frede, laku noć'), Domu kulture Vuk Karadžić ('Kako voli druga strana'), Pozorištu Puž ('Čarobni prašak', 'Trinaest časovnika').

[youtube height="577" width="770" align="left|right|none"]https://www.youtube.com/watch?v=Yei_UMpvGBI[/youtube]

„Oprobala se i u monodrami, sama adaptirajući tekst knjige ‘Pismo nerođenom detetu’ italijanske novinarke Orijane Falači. Ohrabrena uspehom, pravi kolaž tekstova Duška Radovića, Brane Crnčevića, Novaka Novaka i Milovana Vitezovića kao duo-dramu ‘To smo mi’, koju sama i režira i igra jedan od likova“, ističu u Muzeju pozorišne umetnosti.

 

Rečenicu s početka ovog teksta: "Žene u Zagrebu su se oblačile kao ja, u Ljubljani su se kao ja češljale, u Skoplju smejale kao ja", izgovorila je povodom nekada veoma gledane televizijske serije „Pozorište u kući“, koja i njoj donosi ogromnu popularnost. Igrala je i u serijama „En den dinus“, „Hiljadu zašto“, „Sačulatac“, „Ceo život za godinu dana“, „Ću ćeš će“...

[youtube height="577" width="770" align="left|right|none"]https://www.youtube.com/watch?v=aYU277XnHYM[/youtube]

Pet godina se borila sa teškom bolešću, tu borbu, ali i ono čime je bila okružena u Srbiji 90-ih, osvrt na glumačku karijeru, odnos prema smrti... pretočila je u knjigu ispovedne forme "Devetnaest društvenih igara" u kojoj se nalaze njena pisma najmilijama. Knjigu koja je izašla pred njenu smrt posvetila je suprugu Vavi Stankoviću, sinovima, unuku, majci, sestrama, prijateljima... Umrla je 20. novembra 1997. u 57. godini.

"Iza sebe je ostavila mnogobrojne neobične, začudne, ljupke, tamno osenčene likove, ostvarene u teatru, filmu i na televiziji, koji još uvek žive u sećanju mnogih njenih savremenika ali i pripadnika mlađih generacija koji su putem malih ekrana i celuloidne trake bili u mogućnosti da je upoznaju", kaže se u najavi izložbe koja je posvećena Stanislavi - Staši Pešić.

(Izvor: blic.rs)

Share this article