Inspiracija za ovaj tekst pojavila sa nakon objavljivanja ličnog bloga jedne nastavnice, bez njene saglasnosti, u tabloidnim novinama.

Putem redakcijske pošte do nas je došao pisani sastav iz srpskog jezika jednog šesnaestogodišnjaka, učenika trećeg razreda srednje ugostiteljske škole na temu „Stojim po strani i posmatram“.

Svi mi, koji imamo školarce u kući, navikli smo na papiriće koje nam deca donose iz škole: spisak udžbenika, saglasnost za odlazak na izlet, osiguranje, pozive za roditeljske sastanke i Savet roditeljai sl.

Da li ste ikad pomislili da će, ako se dete na vreme usmerava, ako mu se daje sloboda, ali mu se i postavljaju neka pravila u igri, i često boravi u prirodi, to uticati na njegov ili njen život, karijeru, pa čak i na brak?

Shvati da ne postoje učitelji koji gube, postoje samo učitelji koji se predaju...

Dvanaestogodišnja devojčica zatražila je pomoć razredne i psihologa koji, iako joj žele pomoći, zapravo ne uspevaju...