REJF FAJNS: Dobrota koju poseduju Srbi je jedinstvena (VIDEO)

Proslavljeni glumac Rejf Fajns predstavlja na ovogodišnjem Festu svoj novi film "Bela vrana" o životu čuvenog baletskog igrača Rudolfa Nurejeva, koji je pre dve godine sniman u Beogradu.

Njemu će večeras biti uručena nagrada Beogradski pobednik za dosadašnje stvaralaštvo, a uprkos kratkom boravku u našoj prestonici, odvojio je vreme da porazgovara s nama. Imali smo svega nekoliko minuta, ali slavni glumac ipak je ljubazno odlučio da na svako pitanje odgovori opširno, iskreno i sa osmehom na licu.

 *FOTO: SONJA SPASIĆ

Radili ste s velikim produkcijskim kućama i slavnim glumcima širom sveta. Kakvo iskustvo nosite iz Srbije? Da li nam je potrebno mnogo da bismo dostigli "svetski" nivo?

- Mislim da već jeste na svetskom nivou. Prema mom iskustvu, pravljenje filma ovde je uživanje. Pogotovo dok sam proces traje. Bio sam stranac koji dolazi da pravi film, a date su mi razrešene ruke, velike mogućnosti, posvećenost ekipe... Ljudi s kojima sam radio su neverovatni, produkcija zaista održava visoke standarde, i kad god se desi greška, svi brzo na njoj uče. Najviše su me oduševili mladi ljudi, koji daju sve od sebe da brzo napreduju i mogu reći da idu korak napred. To je jedan od razloga zašto se stalno vraćam ovde, ta mogućnost da pomognete malim produkcijama u najvećoj meri.

 

Da nije bilo Beograda, ovog filma nikad ne bi ni bilo. Film "Bela vrana" je bilo teško snimiti i pronaći novac za njega, a pomogli su nam kuća "Vork in progres", srpska vlada i ljudi. Ukoliko živite u Beogradu, a ne znate to, Srbija ima sjajne kapacitete za snimanje.

Da li ste nešto i naučili od ljudi ovde? Da li nas nešto izdvaja?

- Ono što sam definitivno naučio je neverovatna darežljivost koju posedujete. Dobrota ljudi je zaista jedinstvena i ona me vuče nazad Beogradu. Svi žele da pomognu, čak i kad si mala produkcija kao naša. Finansijske mogućnosti su nam bile ograničene i zaista nismo očekivali ovoliku pomoć sa svih strana. Fascinantan je taj zajednički duh stvaranja, poduhvat u kome svi učestvuju kako bi se stvorilo nešto baš jako. Naravno, moram da pomenem i pomoć Konstantina Kostjukova. Naučio me je kako se drži čas baleta, pokrete... (smeh)

 *FOTO: SONJA SPASIĆ

Šta vas je privuklo kod Rudolfa Nurejeva da snimite film o njemu?

- Bio sam premlad da gledam Nurejeva kako pleše. Međutim, pročitao sam nekoliko poglavlja njegove autobiografije, u kojoj govori o životu u Sovjetskom Savezu, prikazuje duh mladog čoveka i odlučnost da se ostvari kao umetnik. Priča je smeštena u jedan poseban istorijski trenutak, u vreme Hladnog rata i konflikta između Istoka i Zapada. On je tada pokušao da ostvari svoj san, što me je i privuklo da snimim ovu priču.

 

U filmu tumačite lik Aleksandra Ivanoviča Puškina. Koliko je takvih ljudi na ovom svetu?

- Puškin je bio pravi umetnik i čista duša, a takvi ljudi i pedagozi su veoma retki i potrebni da bi se uradilo nešto veliko. Puškin je ceo svoj život posvetio poslu i u radu s mladima je pronašao smisao. Ne smatram ga slabim jer nije pobegao iz Rusije.

 *FOTO: SONJA SPASIĆ

Nurejev je morao da se odrekne svoje zemlje da bio bio slobodan. Da li umetnik danas ima slobodu ili je politika ta koja je upletena u sve?

- Ne može da se pravi paralela između onog vremena i današnjeg. Puno je pisano i puno sam čitao o represiji u Sovjetskom Savezu. Danas mogu da radim šta hoću, pišem ili snimim film bez posledica, a svet koji je Nurejev napustio je bio represivan. On se osećao slobodno jedino kad je na sceni sa svojim prijateljima. U filmu sam prikazao i drugi aspekt tog sistema. Umetnici su bili negovani. Postojala je kontrola KGB, ali su međuljudski odnosi bili puni tolerancije i ljubavi. Iza tog paravana sivila postojala je ipak i paleta šarenih boja koju sam pokušao da predstavim. U nekim zemljama postoji kontrola umetnosti. Međutim, neki od najvećih umetnika koji su trpeli represiju su slobodu našli u sebi. Slobodu moramo da nađemo u sebi.

 

Jedno od pitanja za Fajnsa na konferenciji za medije bilo je da li se nekad u životu osećao kao bela vrana.

- Osećao sam se kao bela vrana kad sam išao u školu. Teško sam se uklapao i osećao sam se kao neka vrsta autsajdera.

(Izvor: kurir.rs / Mona Cukić)

Share this article