U njegovoj kući su se uživali i Tito i Sloba: Evo kako je GRADONAČELNIK BEOGRADA postao NAJBOGATIJI ČOVEK NA BALKANU

Vratimo se u period kraljevskih balova na kojima se igralo uz gradska kola. Zamislimo doba naših fantastičnih fudbalera koji su išli u Montevideo.

Setimo se kako je izgledala prestonica u doba kada nije imala gradonačelnika, već predsednika Beogradske opštine. Ova priča govori baš o jednom od njih.

Jelena i Teodor Savčić iz Svilajnca dobili su sina Miloša 26. jula 1865. godine. Završio je osnovnu školu i prva četiri razreda gimnazije u rodnom gradu, a u Beogradu je 1885. završio realku i otišao iz Srbije. U Minhenu je završio Visoku tehničku školu 1889. godine. U tom nemačkom gradu proveo je još dve godine kao činovnik državnih železnica, da bi se potom vratio za Beograd, u kojem je napravio čudo.

 

Ako krenemo da se prisećamo svih bitnijih fabrika koje su radile punom parom u Beogradu čak i kada su nas potresale najveće krize vrlo je verovatno da ćemo nabrojati uglavnom one koje su pripadale Milošu Savčiću.

Naime, on je napravio prvu parnu strugaru, gradio železnicu (pruga Niš-Knjaževac), pa je tako započeo i proizvodnju vagona - reč je, naravno, o fabrici "14. oktobar", pa je dve godine bio direktor Državnih železnica.

Kada je počeo trgovinski sukob, tj. Srpsko-austrougarski carinski rat, Savčić je napravio veliku klanicu - danas poznatiju pod nazivom BIM Slavija. Nije Miloš Savčić podizao na noge samo privredu Beograda, već je osnovao i Beočinsku fabriku cementa.

 

Prvi svetski rat ovaj privredik je proveo u Ženevi gde je, zajedno sa Jovanom Cvijićem osnovao Srpski komitet i učestvovao u osnivanju Društva naroda - međunarodne organizacije čiji su prvenstveni ciljevi bili razoružanje i sprečavanje rata i koja je prethodila današnjim Ujedinjenim nacijama.

 

Stvorio je čuveni smederevski Sartid 1912. godine. Savčić je otvorio i prvo osiguravajuće društvo u Srbiji, a njegova porodica bila je među najvećim akcionarima Agrarne, Vračarske i Izvozne banke. Svoj imetak objedinili su stvaranjem holdinga Prometna banka. Tada su kupili vinograde u blizini centra Beograda i od njih napravili prestižnu stambenu četvrt - Dedinje.

Baš tu, na Dedinju, i danas se nalazi kuća u kojoj je živela Miloševa kći Jelica, udata za arhitektu Aleksandra Acovića. Ta kuća, u Užičkoj 15, bila je kasnije rezidencija Josipa Broza Tita i Slobodana Miloševića.

 

Ukazom kralja Aleksandra Prvog Karađorđevića, Miloš Savčić postavljen je za predsednika Beogradske opštine 1929. godine. U to vreme osnivaju se i Opštinska štedionica i električna centrala. Shvativši da je grad u dugovima jer je ranija uprava uzela nepovoljni kredit, porodica Savčić ličnim sredstvima isplaćuje to dugovanje.

Bio je oženjen Katinkom (devojačko prezime Leve), rođenom u Minhenu 1874. godine. Miloš i Katinka imali su sinove: arhitekte Milenka i Svetozara (rođenog 1903. godine), inženjere Ljubišu i Vladetu (rođenog 1899. godine), kao i ćerku Jelicu, udatu za građevinskog inženjera Aleksandra (Radisavljeva) Acovića. Svetozar je bio oženjen Verom Nušić, rođenom 1920. godine u Ćupriji, sa kojom je imao sina Miloša (rođenog 1938. godine) i ćerku Jordanu (rođenu 1941. godine).

Miloš Savčić je umro u Beogradu 11. marta 1941. godine, srećom ne dočekavši da vidi rušenje svoje imperije.

Pre Drugog svetskog rata, po bogatstvu, bio je na 11. mestu u Evropi, a u firmi ovog velikog privrednika bilo je zaposleno 50.000 ljudi. Nakon rata, porodici Savčić sve je oduzeto. Danas se njegov unuk, muzičar Vladimir Vlada Lešić, trudi da povrati dedinu imovinu - podneo je čak 119 prijava.

 

(Izvor: Dnevno.rs / A.L.)

Share this article