Bilo je to prije oko godinu dana. Mali kafić, moj dvanaestogodišnji potomak i ja. Oko nas ljudi. Sin nešto čačka po telefonu, razmjenjujemo po koju riječ sve dok on odjednom ne upita: “Mama, koji su porno filmovi najbolji?”
Za susjednim stolovima tajac. Okreću se u nevjerici prema dječjem glasu (glas mu je još bio dječji).
“Kao prvo, trebaju biti kvalitetni, profi. Takvi se obično plaćaju. Kao drugo, ja recimo volim američke, ali to je stvar ukusa,” odgovaram. “Najvažnije je da ne bude tamo neki kućni video, oni su baš bezveze i po svaku cijenu treba zaobići video s nasiljem i pedofilijom, ne treba kvariti sebi karmu …”
Muškarci za stolovima su zaboravili na žene s kojima su došli. Žene namjestile kisele face kao da se gade. Sin i ja nastavljamo razgovor o pornićima: zašto, što i kako. Za mene je u tom času najvažnije da moj dvanaestogodišnji sin bez pardona postavlja takva pitanja- meni! A njemu je skroz svejedno sluša li netko ili ne.
To ja nazivam povjerenjem!
Rasli smo bez tate. Drugim riječima, ja sam samohrana majka. I od samog početka sam znala da ću morati biti malo drugačija majka ako mislim razbiti stereotip koji se svodi na: nepotpuna obitelj jednako nesretna obitelj.
Za ovih 14 godina materinstva, definirala sam za sebe osnovne zakone povjerenja:
1. Nikad se sinu nemoj smijati!
Kad se žena smije muškarcu, za muškarca je to uvijek trauma, a kad mu se smije majka – za njega je to duboka trauma. Bez razlike, smijete li mu se što je naopako obukao hlače, nevješto nacrtao psa ili zato što je izjavio ljubav djevojčici iz susjedne klupe. Vaše smijanje zapamtit će cijeli život! I nikad ga neće oprostiti.
2. Uvijek odgovarajte na sva njegova pitanja!
U bilo kojoj dobi! I bez onoga “kad porasteš, samo će ti se pokazati”. Uvijek i na sva. Ako ne znate odgovor, tako i recite. Zatim saznajte pa mu odgovorite. Zbunjuje vas? Djetetovo pitanje vas tjera da pocrvenite? Odlično – eto prilike analizirati još jedan svoj kompleks. Jer to jest vaš kompleks. Ne usađujte ga u psihu svog djeteta. Odgovorite da vas je to pitanje bacilo u razmišljanje pa da morate malo razmisliti. Zatražite malo vremena. Djeca ga rado daju.
3. Tražite savjet od sina i usvojite rješenje!
Ne možete zamisliti s kakvom lakoćom dijete može riješiti neki vaš “odrasli” problem, nad kojim ste lupali glavom godinama! Svaki! Od “kakav mora biti naš novi stan” do “zašto se neprestano svađam s tim i tim” i “što ja to ne radim kako treba”. Tako se dječak uči biti muškarac, oslonac i da donosi odluke. A vi mu ukazujete povjerenje i poštovanje.
4. Zaboravite frazu “sto puta sam ti rekla”!
Čak i ako ste govorili, a on nije slušao, promijenite ploču. Zauvijek. Vi se nemate prava natjecati s djetetom u bilo čemu, a to “sto puta sam ti govorila” upravo je natjecanje u kojem se mama naslađuje “pobjedom”. Bili ste u pravu? Baš lijepo, radujte se šutke. On će sve sam shvatiti.
5. Hvalite!
Oduševljavajte se bez onoga “samo da ovdje ovo popraviš”. Samo recite “Odlično je!” Vaš dječak sve radi odlično. Kad poraste, vidjet će i sam što je i gdje trebalo popraviti.
6. Podržavajte svaki njegov san!
“Želim biti podvodni arheolog” – odlično. Kupite mu knjige o tome. “A sada želim biti slikar.” I to je odlično. Kupite mu knjige o tome. “Sada želim biti inženjer” … Shvatili ste obrazac? Odlično! Vjerujte, što stvarno želi biti, odredit će tek oko dvadesete.
7. Ako dječak plače…
Znači došlo je do nevolje. Za vas je ona bezvezna (u vrtiću su mu dali groznu rižu umjesto omiljenog graha), ali je za njega ogromna! Za njega je svaka nevolja ogromna. Zato što je dječji svijet još uvijek malen da bi se riža zanemarila i izgubila u njemu… A ako se dogodila nevolja, vaše je da ga umirite! Koliko god da on ima godina. Obavezni ste da ga umirite! To je dogma, zakon vašeg budućeg uzajamnog razumijevanja: dijete ne smije neutješno plakati. Nikada.
8. Ne čitajte mu bukvice!
Nadam se da ovdje nije potreban komentar.
9. Vi ste uvijek na njegovoj strani!
Ne samo na riječima, nego i na djelu. Nikada ne povlađujte učiteljima koji se žale na njega, nikada ne vičite na njega “zbog društva”. Pred ljudima – On je uvijek u pravu. Vaš sin je uvijek u pravu!
I tada se vaš sin neće plašiti da vas upita o onome o čemu se “ne priča”. Zato što će tada znati da vi nećete viknuti na njega: “Kakvo je to pitanje ?!” ili “Kako te nije sramota ?!” Zato što će vam vjerovati. Drugim riječima, bit će siguran u vas. A to je san svake majke. I on se može ostvariti.
(Izvor: Dnevni.rs/Autor: Alina Belkovskaja za Adme.ru)