DESET ZAPOVESTI MONTESORI RODITELJSTVA ZA DECU UZRASTA DO DVE GODINE

Nemojte suditi o detetovoj sposobnosti na osnovu uzrasta i nemojte ga sprečavati da uradi nešto samo zato što je previše malo.

  1.Tretirajte svoje dete kao „malog odraslog” 

Imajte poštovanja prema svom detetu, kao što biste i prema odrasloj osobi koju volite i cenite: koristite učtive izraze kada mu se obraćate, umesto da mu dajete naređenja, razgovarajte sa njim smireno i bez vike, budite strpljivi, budite u njegovoj ravni kada pričate, tako da ga gledate u oči, a ne sa visine.

Nemojte govoriti o detetu s drugim osobama dok je i ono prisutno, čak i kada mislite da je dovoljno malo da bi razumelo.

To što se ophodite prema detetu na ovaj način, ne znači da treba da odbacite ulogu roditelja i edukatora, već da bazirate vezu sa sopstenim detetom na uzajamnom poštovanju: dete je osoba za sebe, nije vaše vlasništvo.

  2.Koristite pozitivnu disciplinu

Metod se zasniva na pozitivnoj viziji deteta. Montesori nas uči da je svako dete došlo na svet sa posebnim zadatkom i poziva nas da mu pomognemo da pronađe sopstveni put naglašavajući pozitivnu stranu stvari: koristiti jezičke forme koje su pozitivne, a ne negativne, preusmeriti detetovu pažnju i tako izbeći mogući sukob, hvaliti pozitivne akcije i stavove korigujući negativne, reći „ne” verbalnom i fizičkom kažnjavanju, vikanju i pretnjama, osmisliti nekolicinu pravila, ali jasnih, koja moraju uvek biti poštovana, ne imenovati dete negativnim nadimcima, niti mu govoriti rečenice tipa: „užasan/sna si, bezobrazan/zna si”, istaći trenutke u kojima je dete uradilo nešto što nije smelo i u kojima njegovo ponašanje nije bilo u redu.

Iza svakog hira krije se slabost. Dete vas neizmerno voli i njegov cilj nije da vas naljuti. Pokušajte da u svakoj situaciji proniknete dublje i shvatite ponašanje svog deteta: ono pokušava nešto da vam kaže, i to uglavnom onda kada niste dovoljno okupirani njime. Hranjenje i oblačenje su radnje koje oduzimaju mnogo vremena, i daju nam utisak da brinemo o detetu, ali nisu dovoljne. Za dete su ovo samo osnovne potrebe, e ne kvalitetni trenuci koje provode sa nama.

Pozitivna disciplina pomaže detetu da razvije samopouzdanje i da ima optimističan pogled na život.

 

„Prva ideja je da deca moraju da steknu aktivnu disciplinu i u onome što je dobro i što je loše: i zadatak edukatora je da spreči da dete brka dobro sa pasivnošću, a zlo sa aktivnošću, kao što je bio slučaj u formama antičke discipline. Naš cilj je da disciplinujemo sve aktivnosti, rad i napredak; a ne statičnost i pasivnost.“

   3.Dajte deci mogućnost da isprobaju nove stvari

Koliko puta sam se zapitala da li je neka aktivnost pogodna za moje dete i koliko često vidim roditelje da sprečavaju sopstvenu decu da probaju da urade nešto što smatraju neprikladnim za njihov uzras ili smatraju da je previše opasno! Kako možemo da shvatimo dete koje još nije spremno da samo odluči šta bi želelo da radi? Jednostavno – pustimo ga da otkrije!

Nemojte suditi o detetovoj sposobnosti na osnovu uzrasta i nemojte ga sprečavati da uradi nešto samo zato što je previše malo. Ponekad ćete biti iznenađeni mogućnostima svog deteta, nekada ćete morati da ga uteštite zbog frustracije kada ne uspe da uradi ono što želi. Sve je značajno za dete koje uči o svojim ograničenjima, stiče smopouzdanje u sebe i zadobija vaše poverenje. Potrebno mu je da vidi da vi verujete u njega i da ste uvek uz njega i u nevolji. Videćete da će ubrzo shvatiti šta je u stanju da uradi, a šta još uvek ne može, i naučiće samo da proceni koje su potencijalno opasne situacije.

Pokažite mu da imate poverenja u njega i pustite ga da obavlja laganije kućne poslove: na primer, može da stavi hleb na sto, a kasnije i tanjire. Vaše dete će biti zadovoljno kada ima priliku da vežba i učestvuje u svakodnevnim zadacima tako što daje maksimum svojih sposobnosti.

„Mi ne možemo da znamo posledice spontanog gušenja nekog čina u trenutku kada dete počinje da otkriva svet: možda gušimo i sam život.“

    4. Nemojte prekidati detetove trenutke usredsređenosti na nešto

Ono što vama izgleda kao igra koja služi da se ubije vreme, za vaše dete je, zapravno, pravi posao. Radi na sebi. Ostavite ga na miru dok je zauzeto radnjom, bez prekidanja, komentara ili ohrabrenja: sve navedeno će samo razbiti magičnu nit detetove koncentracije.

Pokušajte da ga pustute da završi ono što ga okupira, ako baš morate da ga prekinete, obavestite ga na vreme i objasnite mu razlog zašto ga prekidate: kada malo bolje razmislite, ni vi ne volite da budete prekinuti usred važnog posla i znate koliko je naporno nastaviti posao ostavljen na pola!

Danas se mnogo priča o poremećaju pažnje, nemojte biti uzrok tome! Sposobnost koncentracije je deo inteligencije i dete mora da je usvaja vremenom, ali ako svaki put bude ometano vašim upadicama kada se usredsredi na nešto, ne samo što neće uspeti da uči, već će verovati da nije bitno biti koncentrisan.

 

„Svaka osoba ima intimne potrebe, za koje dok se upušta u misteriozni rad, zahteva komplentnu usamljenost, odvajanje od svega i svakoga. Niko ne može da nam pomogne da postignemo ovu intimnu izolaciju koja čini dostupnim naš najskriveniji svet, najdublji, tako misteriozan, tako bogat i pun. Ukoliko se drugi umešaju, pekidaju i samim tim ga uništavaju. Ovo zatvaranje u sebe, koje se postiže oslobađanjem od spoljnog sveta, mora da dođe iz naše sopstvene duše, tako da ono što je oko nas ne može ni na koji način da utiče na naš red i mir.“

Marija Montesori, „Tajna detinjstva“

    5.Podstičite decu, umesto da ih nagrađujete

U Montesori školama, koliko god to čudno zvučalo, ne postoje ni ocene ni kontrolni zadaci. Detetu nije potrebno da bude uslovljeno ocenama niti da radi zbog vašeg priznanja. Njegovo zadovoljstvo dolazi od njega samog.

Hvalite akcije deteta, pre nego samo dete, tako što ćete izbegavati rečenice tipa: „Baš si dobar/a! Baš si inteligentan/na!“ što u njihovoj psihi stvara efekat suprotan od onoga koji želimo da postignemo. Umesto toga recite: „Kako je lep krug koji si nacrtao/la! Baš si bio ljubazan/a!“ naglašavaljući pozitivne postupke deteta.

Verujem da biste se i vi osetili malo glupo ako bi vas neko koga volite hvalio na način na koji smo navikli da hvalimo dete. Ako ste jutro proveli spremajući obrok s ljubavlju, zar nije vrednije čuti: „Mama, kako si ukusan ručak spremila danas“ od „Mama, baš si dobra!“

    6.Ponudite im izbor

Ostavite svom detetu mogućnost da izabere neke male stvari koje ga se tiču: koje će voće ili koji jogurt jesti, da li će obući odeću koju vi predlažete ili neku drugu. Na ovaj način ih navikavate na teške zadatke donošenja odluke, i tako činite da se osećaju da su nešto sami izabrali, a ne da im je nametnuto. Znati kako se donosi odluka je deo onoga što dete mora da nauči kako bi postalo slobodna odrasla individua, sposobna da bira u skladu sa razumom, a ne prateći svoje instikte. Svaki mali dnevni izbor postaje poligon za život.

     7.Ograničite količinu dostupnih igračaka

Dete ima potrebu da zaista stvara, a ne da se pretvara. Dajte im materijal koji je „pravi“, veličine koja je prilagođena i koja se može upotrebljavati u korisne svrhe, umesto lažnih i plastičnih igračaka koje imitiraju život: umesto da kupite lepu i skupu igračku mini-kuhinju, dajte im mogućnost da kuvaju sa vama.

„Pogrešno verujemo da je dete koje je „bogato igračkama“, „bogatije pomoćnim sredstvima“ koja podstiču njegov razvoj. U stvari, nekontrolisano mnoštvo predmeta opterećuje dušu novim haosom, guši je i obeshrabruje.”

Marija Montesri, „Otkriće deteta“

Danas punimo živote naše dece igračkama, ali Marija Montesori je primetila da kada deca imaju mogućnost da učestvuju u konkretnim aktivnostima, nemaju potrebu niti želju za igračkama: usredsređuju se, duže su okupirana i sama aktivnost izaziva kod njih ogromno zadovoljstvo koje igračke sa svojom lažnom primenom ne proizvode, naprotiv, vode u frustraciju.

     8.Poštujte svoje dete

Dete je tako lepo i volimo ga toliko da želimo da ga neprekidno gnjavimo zagrljajima i poljupcima. Ali imajte na umu da dete nije štene, već je autonomno ljudsko biće koje ne posedujete.

Dodirujte ga i grlite samo kada ono to traži, ili kada ste ga prethodno pitali da li je to u redu. Pokušajte da zadržite svoje izlive ljubavi i pokažite svoju ljubav kroz poštovanje prema detetu. Na ovaj način ga učite da poštuje svoje telo i tela drugih ljudi.

Međutim, kada dete traži da se mazi, nikada nemojte to da mu uskratite, uživajte u ovim trenucima međusobne ljubavne eksplozije.

„Nikada nemojte, privučeni njihovom fascinantnom slatkoćom, da ih napadnete milovanjima: i nikada ih nemojte odbijati kada traže nežnost, čak i kada niste spremni da je primite, nikada ne odbijajte njihove ljubavne eksplozije, nego ih dočekajte sa nežnošću i iskrenom posvećenošću.”

Marija Montesori „Obrazovanje slobode”

Zbog toga dajte primat kvalitetu nad kvantitetom, izaberite igračke koje su dobro osmišljene, edukativne i lepe. Kada kupujete igračku, zapitajte se da li ima svrhu, da li podstiče odlučivanje, da li ohrabruje istraživački duh i volju deteta.

Dajte malom detetu samo jednu igračku i kada bude starije naučite ga pospremi za sobom kada završi jednu aktivnost, a pre nego što započne drugu.

„U zemljama u kojima industrija igračaka nije tako razvijena, možete videti decu koja su prilično drugačija: smirenija, zdravija i veselija.“

Marija, Montesori „Um“

 

    9.Zaboravite na sat

Vaše dete nema vaš koncept vremena. Ne može da razume „za pet minuta“ ili „kasnije“: ono živi u sadašnjosti.

Kada morate da prekinete određenu aktivnost, na primer morate da krenete sa igrašlišta, obavestite dete pre nego što nameravate da krenete, i pronađite vremenske pojmove koje dete može da razume, na primer: „kada se oglase zvona, moraćemo da krenemo kući“; „kada senka drveta dođe do cveća, moraćemo da krenemo“, „Kada sunce zađe i smrkne se vreme je za krevet/da krenemo kući.“ Kada dete malo poraste, možete da koristite peščani sat kako biste mu pokazali protok vremena i, na primer, pustiti ga da čita knjigu pre spavanja, dok peščani sat ne iscuri, što će značiti da je vreme da se krene na spavanje.

Kad god je moguće, zaboravite rutinu i sat dok ste sa detetom: vreme za ručak ili za spavanje imaju smisla samo vama. Umesto toga, pokušajte da shvatite kada je dete gladno, a kada mu se spava i ponudite ga onim što mu je potrebno onda kada mu je potrebno, a ne kada to kaže vaš podsetnik.

Dok provodite lepo vreme sa svojim detetom, razmišljajte samo o tome, urežite u svoj um (čak iako je vreme da spremite večeru): vreme prolazi i nikada se ne vraća!

    10.Isključite TV

Marija Montesori nije mogla da doživi ogroman uticaj televizije jer u njeno vreme televizija je tek bila u zametku, ali možemo da zamislimo da ne bi odobrila da je deca gledaju.

Za decu mlađu od dve godine, TV, PC, vaš telefon ili tablet nisu samo alat za učenje, već naprotiv, dokazano je da svaki sat proveden ispred TV-a pre druge godine života, kod deteta za 30% povećava šanse da ima poremećaje u usvajanju jezika, kao i generalno u učenju u školskom uzrastu.

Čak je i TV u pozadini štetan, jer smanjuje mogućnost detetove koncentracije.

Ne verujte onima koji vam govore da je program prigodan za vaše dete: on to nije, jedino što je za dete prigodno je isključen TV i eksperimentisanje korišćenjem pet čula.

„Uslovi koji najverovatnije oštećuju rano učenje uključuju preteranu izloženost televiziji,usađenu nemoćnost, i nedostatak fizičke aktivnosti.“

Džon Medina

Sa italijanskog prevela Milena Ilić Mladenović

(Izvor: Detinjarije /montessori4you)

 

Share this article