KAKO DA RAZGOVARATE SA VAŠIM DEČAKOM U OSETLJIVOM UZRASTU IZMEĐU 9 I 13 GODINA

Loše ponašanje. Česte promene raspoloženja. Naprasna želja za autonomijom. Sve veća povezanost sa drugarima a sve manja sa roditeljima. Da li vam to zvuči poznato?

Ako imate sina uzrasta između 9 i 13 god., velike su šanse da ga ovo prilično dobro opisuje. A jedan od izazova sa kojim s trenutno suočavate je sigurno kako da razgovarate sa vašim detetom koje više nije mali dečak ali nije ni tinejdžer.

Evo nekih sugestija koje daje dr. Tina Pejn Brajson za bolju komunikaciju sa dečacima:

 

Neka razgovor bude redovna „aktivnost“

Kada stvari između vas i vašeg sina dobro napreduju, nemojte previše da se opustite. Jedan dobar razgovor nije dovoljan. Zato uvek tražite nove prilike. Budite dostupni uvek kada dete započne razgovor. Što više pričate sa vašim sinom, vaši razgovori će, kroz praksu i iskustvo, biti sve bolji i bolji.

Uvek dobar početak je priča o onome što vaš dečak voli

Postavite vašem sinu pitanja o aktivnostima koje ga zanimaju kao na primer: „Kako uspeš odmah da zapamtiš sve note (ili reči pesme)?“ ako voli da svira gitaru.

Ovo su samo okvirni primeri, ali poenta je da čak iako vas lično ne fascinira tema koju vaše dete voli, pričajte o njoj i koristite je kako biste se povezali sa detetom.

Izbegavajte zamke

Određene situacije su čist promašaj za započinjanje razgovora sa vašim predpubertetlijom. Ako je on preumoran ili uznemiren oko nečega (npr. zbog svađe sa bratom/sestrom ili je njegov tim izgubio važnu utakmicu), verovatno nije najbolje vreme da započnete bilo kakav razgovor.

Vi najbolje poznajete svoje dete, i ako možete da vidite da on definitivno nije zainteresovan za razgovor sa vama, sačekajte bolju priliku.

 

Nikada nije idealno vreme za razgovor

Velika je verovatnoća da skoro nikada nećete od svog sina predtinejdžera čuti reči „Mama, baš bih voleo da sa tobom ozbiljno i konstruktivno razgovaram.“. Zato je potrebno da nađete pravo vreme za razgovor. Da, morate da izbegavate loše raspoloženje deteta za razgovor, ali i da budete spremni da iskoristite bilo kakvu otvorenu priliku za početak priče.

Trenutak za učenje

Neka vaš sin bude učitelj, a vi učenik! Pričajte sa vašim sinom o onome što on uči a što vi ne znate, ili se barem ne sećate. Verujte, takvih tema je mnogo, samo otvorite neku njegovu knjigu iz bilo kog predmeta! Ideja je da, ako dozvolite detetu da ono bude stručnjak i „autoritet“ u nekoj oblasti, tako ga pozivate da se otvori i sa vama podeli stvari o kojima možda ne bi ni pričao.

Planirajte neku zajedničku aktivnost

Ljudi se često najbolje povezuju kada su van svoje zone komfora. Zato, idite zajedno na kuglanje ili neki drugi sport ili se zajednički prihvatite nekog projekta koji je nov za oboje i gde ćete morati malo da se potrudite. Neka to ne bude nešto teško što će izazvati frustracije već gledajte da nađete nešto gde ćete se dobro zabaviti ili gde ćete zajednički savladati neki izazov. Tako ćete stvoriti konekciju koja će vas dodatno spojiti i otvoriti dete za razgovor.

 

Pozovite njegove drugare na večeru

Može vam se desiti da otkrijete novu stranu vašeg sina kada ga vidite u društvu njegovih drugara. A možda i on vidi vašu novu stranu. Pored toga, vrlo je verovatno da će drugari pričati i o nekim osobinama i doživljajima vašeg deteta za koje ine znate. Tek to će vam dati teme za buduće razgovore.

Postavljajte otvorena pitanja kako biste dobili više od samo NE i DA

Nemojte vašem predtinejdžeru dati laku priliku da se izvuče tako što ćete mu postaviti pitanje poput „Da li ti je bilo lepo na rođendanu?“ Izbegavajte DA-NE pitanja već budite kreativni! Na primer, pitajte ga: „Šta ti se najviše dopalo na rođendanu?“, „Ajde mi ispričaj šta se najsmešnije desilo?“. Jednostavno, dobićete više ako su vaša pitanja otvorenog tipa.

Ne preterujte i ne osuđujte

Kada vaš sin otvoreno razgovara sa vama, izbegavajte da ga odmah osuđujete. Ako se ne slažete sa nečim što vam govori, pokušajte da prvo ponudite neki neutralan odgovor. Stavite mu do znanja da ga slušate i razmišljate o njegovim rečima i razmišljanjima. A onda kasnije, kada situacija malo prođe, ako morate da pomenete da se ne slažete sa njim, recite nešto poput „Ej je l’ se sećaš onoga što si mi rekao…htela sam nešto da ti kažem o tome…“. Soljenje pameti je retko doba pristup sa predtinejdžerom (ili bilo kim).

Nemojte nabacivati sinu osećaj krivice

Čak i ako vas sin povredi sa nečim što je rekao, nemojte da plačete i kukate i odmah mu nabijate osećaj krivice. Nema ništa loše u tome da mu rečima kažete da se ne slažete sa njim, ali to uradite tako da ne izazovete povlačenje i dodatno sakrivanje osećanja u budućnosti.

Kad god je to moguće, raspravljajte sa vašim sinom o važnim stvarima kada ste emotivno smireni i možete da komunicirate na miran način, bez vikanja, osuđivanja i svaljivanja krivice.

Kako biste vi ocenili vašu komunikaciju sa sinom predtinejdžerom?

   

(Izvor: NajboljaMamaNaSvetu)

Share this article